RTV Teorija i praksa

saznanja se stiču u direktnom kontaktu, u praksi. U svetlosti ovakvih razmišljanja jasno je da direktnim prenosima u auditorij ulazi dah novog i zanimljivog. Primalac poruka stiče utisak da ima pravo na učestvovanje u kreiranju ekonomsko-društveno-kulturnog života i to mu veoma odgovara. Okamenjena forma monologa zamenjuje se dijalogom koji se osmišljava kroz Ijudsku raznovrsnost Identičnost koja vodi ka sterilizaciji ustupa mesto novim oblikovanjima sveukupne društvene slike stvarajući široko polje mogućnosti izraza. U celini posmatrano, direktnim prenosima se primaocima poruka omogučava razvijanje inicijativa, ideja i akcija samim tim što im se obezbeđuje jednovremeno učestvovanje u dogadaju, sagiedavanje problema i posledica, stvaranje svesti o sadašnjem vremenu, Ijudima i događajima. U isto vreme, u zavisnosti od značaja događaja koji se prenosi, vršenjem direktnog prenosa stvara se preduslov plasiranja i posredovanja informacija iz celog sveta, dolazi do najneposrednije forme kontakta sa realnošću. Na ovaj način direktni prenosi imaju značajnu ulogu u definisanju društvene uloge pojedinca u auditoriju, te se mora tačno znati šta se od njih očekuje Oni svakako ne treba da služe kao prenosnici šablonske informacije koja koristi samo postojeće modele objašnjavanja i tumačenja, već treba da podrazumevaju novi когак koji vodi ka razvijanju kritičnosti, autonomije i samosaznanja. Upravo zato je osnovni zadatak direktnih prenosa da auditoriju posreduju ideološki neopterećenu informaciju, da je demonopolizuju, da joj udahnu samokritičnost i istinitost, upotpunjavajući na taj način višedimenzionalnu slojevitost medija koji i sami predstavljaju vid društvenosti

194