RTV Teorija i praksa

Ipak, ne treba se zavaravati: gomila objektivnih i.iformacija može dati iluziju da držimo stvar u svojim rukama l.ažna nauka vodi u još opasniju bezizlaznost ukoiiko pretenduje da se poistoveti sa istinom

PREDI OZI Ova razmatranja omogućavaju da se obrati pažnja na s.edeće taćke: kritičar mora da bude profesionalac. To znači da za njega treba predvideti specifično obrazovanje, više praktićno - „pogled koji ume da gleda” prema izrazu E Barbe (1980) - nego teoretsko, obrazovanje, dakle, koje bi mu omogućilo da gleda рге nego što počne da procenjuje Rano i sistematsko umnožavanje iskustava može samo da proširi perceptivno i estetsko polje mladog kritičara Sa tim u vezi, manifestacije kao što su javna zasedanja Međunarodne škole pozorišne antropologije (Bon 1980, Voltera 1981) koju je osnovao i vodi Euđenio Barba, mogu da učine neprocenjive usluge obrazovanju kritičara Što se tiče francuskog projekta, čiji je cilj ustanovljavanje jednog interdisciplinarnog instituta posvećenog scenskim umetnostima, on bi trebalo da oslobodi pozorišna istraživanja iscepkanosti do koje je došlo usled zatvaranja koje izoluje - ako čak i ne suprotstavlja „umetnost” od „nauke”. Izgleda mi isto tako neophodno da se poslužim analitičkim metodom koji bi pokrio razne tipove prikladnih informacija. U stvari, za razliku od onoga što se pojavilo kod filmske kritike i kritike snimljenih muzičkih dela (ploče i kasete) - koje su favorizovane tehničkim parametrima - pozorišna kritika je malo napredovala u odnosu na prošli vek; globalna - ona pati od nedostatka sistematizacije Ona, većinom, privileguje komentar, ne dozvoljavajući najobičniju identifikaciju objekta Videli smo, dakle, na kakvim se krhkim osnovama zasnivaju ocene Ipak, potrebno je insistirati: taj (analitički) metod mora biti bitno pragmatičan.

85