RTV Teorija i praksa

pošto je u jednom trenutku mogućno slušati samo jednu radio-stanicu, one moraju da emituju i vesti iz zemlje i sveta. Obično emituju vesti na svaki sat, ali su to vesti koje se ponavljaju, kratke i uopštene. Mogli bismo reći da odgovaraju naslovima na stranicama novina. Po mišljenju mnogih ILR površno pokrivaju lokalne događaje. Sigurno, ima i takvih ILR stanica koje emituju 45-minutne novosti koje sadrže vesti iz zemlje i sveta pripremljene u IBA kao i lokalne vesti pripremljene u njihovim redakcijama. Cesto organizuju razgovore u studiju i kontakt-programe o važnim događajima od opšteg interesa. ВБС lokalne stanice takođe ne mogu izbeči kritiku onih koji vole detaljne informacije o lokalnim događajima. Naime, ceo problem je opterećen stilom programa. Organizatori obično izbegavju dugačke emisije vesti. Stoga ih razbijaju muzikom i drugim tačkama celodnevnog programa. Svaka radio-stanica želi da okupi što veči broj slušalaca, bilo da bi privukla sredstva reklamne propagande, ili iz drugih razloga. Redakcije radio-stanica teže da izjednače broj važnih delova programa koje treba pažljivo slušati sa manje bitnim koji će se emitovati kratko i više puta u toku dana. U stručnim krugovima na radiju se smatra da se pažnja ne može zadržati duže od tri minuta u uslovima kad slušalac radi još nešto dok sluša radio. Duže vesti se razdvajaju džinglovima koji su dosadni ozbiljnom slušaocu, ali korisni kao signal slučajnom slušaocu. Sa promenom vesti česte su promene glasa. Naravno da je ovo o čemu smo do sada govorili samo uopštavanje, ima mnogo izuzetaka, ali ukazuje na ograničenja pokrivanja tekućih događaja na lokalnom radiju i potvrđuje izrečenu tvrdnju da se nijedna radio-stanica ne može porediti sa novinama po obimu i broju informacija. To je čak tačno i u slučaju LBC (London broadcasting сотрапу) samostalne radio-stanice i jedinstvene u zemlji po tome što emituje samo vesti i informacije o tekučim dnevnim događajima. Trenutno, praznine u informisanju lica oštečenog vida popunjavaju se zvučnim časopisima koji su se veoma brzo raširili po čitavoj zemlji u poslednjih 15-20 godina. Manji broj ovih časopisa izlazi više puta sedmično, ali ima veoma mnogo dvonedeljnika i mesečnika. Štaviše,

126