RTV Teorija i praksa

Kako ostvarujete rad sa glumcem? Prva faza rada s glumcem na televiziji skoro liči na pozorišnu, na zajedničku analizu teksta. Zajednički tražimo odgovore na pitanje: šta je to čime se bavimo i šta hočemo? Ali, sve je manje vremena za saradnju glumaca i reditelja. Daču vam jedan primer. U Holandiji sam 1969. radio dramu Noć i magla Danila Kiša. Video sam fotografije izabranih glumaca Kad su došli na prvu probu pitali su da li čemo odmah na mizanscen. Kako na mizanscen? - pitam. Pa, kažu oni, mi znamo tekst. Završili smo prvu probu, seli za sto i počeli razgovor. Shvatili su ko je ko, shvatili su koji je pisac i koja je to zemlja gde se to dešava, da to nije „Čehoslavija”, nego da je Jugoslavija U svakom slučaju, mislim da je rad sa glumcima uslov za sve ono dalje u ostvarivanju dramskog programa na televiziji. A iskustvo iz komplikovane saradnje s brojnim televizijskim saradnicima? U Televiziji Beograd imamo veoma dobre ekipe kamermana. Imamo Ijude koji vole posao kojim se bave i koji izuzetno poznaju taj svoj posao. Nevolja je što su oni verovatno jedna od najopterečenijih struktura u televiziji. Nema nijedne stvari koja bi bila bez njih. Saradnja sa njima je na dobrom nivou. Možete od njih očekivati istinsku saradnju koja omogučava i neka rešenja do kojih sami možda ne biste došli. Isto tako, nudeći reditelju bilo koje pogodnije rešenje koje se, eventualno, trenutno i ne uklapa, oni čine jedan radno-umetnički postupak koji treba ceniti u zajedničkom stvaralaštvu. Ja možda neki put kažem; hvala što si mi to pokazao, moraćemo to iskoristiti jednom drugom prilikom. To se dešava pošto nemam do kraja fiksne knjige snimanja, a u postupku koji zovu profesionalnom televizijom, svaki kamerman dobije svoju preciznu listu kadrova iz knjige snimanja. Radio sam u Holandiji dramu a kamermane nisam ni video. Kada sara pitao kada ću ih videti, odgovorili su mi: - „А šta če vam, zašto su potrebni?” - Svaki od njih je od sekretarice več dobio napisano precizno uputstvo za rad.

67