RTV Teorija i praksa

Ljubomir Simović, inače veliki poštovalac Crnjanskog, priskočio mi je u pomoć u tim pripremama; pričao mi je o ličnosti Miloša Cmjanskog, o mestu njegovog dela u našoj književnosti (mestu koje u to vreme nije bilo tako određeno kao danas). Govorio mi je nadahnuto i radujući se kao da će ga on lično susresti. Pričao mi je o njegovoj poeziji (nisam рге tog razgovora čitao Lament nad Beogradom, znao sam samo da postoji) i sugerisao mi je redom pitanja za intervju koji je i bio glavni cilj moje posete. Leto 1965. bilo je neuobičajeno toplo za Englesku. Hajd park, pored koga sam stanovao, bio je pun Londonaca koji su koristili sunce obnaženi kao da su na Atlantiku (uplašio sam se pri pomisli da je Crnjanski možda otišao iz Londona). Odmah sam mu napisao pismo i poslao ga. Činilo mi se da je ono vrlo važno, da moram da se predstavim u najboljem mogućem svetlu, hteo sam da mu pokažem da ne spadam u Ijude koji će ga svojim pitanjima i prisustvom gnjaviti, Koncept tog pisma glasi: Poštovani gospodine Cmjanski, Mislim da је ovo najbolji način da Vam se ohratim. Ja sam novinar u Kultumo-umetničkoj redakciji Radio-Beograda i glavni urednik mi je gospodin Božidar Božovič. Nalazim se u Londonu na nekom kursu u BBC već nekoliko dana. Još pre polaska iz Beograda gospodin Božovič i ja smo se dogovorili da Vas prilikom mog boravka u Londonu sigumo posetim i da razgovaram sa Vama o temama koje su interesantne za Vas i za naš program. Gospodine Cmjanski, molim Vas da verujete kako bih bio veoma srećan kada bih mogao da se sastanem sa Vama, jer sam do sada znao samo Vaše knjige koje su me naučile da Vas poštujem. Toplo se nadam da ćete me primiti na razgovor, pa bih Vas molio da uvažite termine moje zauzetosti. Svakog dana od 10.00 do 18.00 sam zauzet, sem subote i nedelje. Dvadeset osmog i dvadeset devetog juna neču biti u Londonu, moram da putujem u Nonuich. Jedna srećna okolnost je i ta što stanujem u Vašoj neposrednoj blizini.

91