RTV Teorija i praksa

Ispitanici su, najčešće, izrazili zadovoljstvo informativnim emisijama ali znatno manje sadržajem a mnogo više načinom na koji su vesti i drugi informativni sadržaji prikazani. U tome su, kao posebne vrednosti, naglašavani naučno-dokumentami (vizuelni i akustični) sadržaji događaja koji se prikazuju; svesna povučenost, nenametljivost spikera ili komentatora (ne mali broj ispitanika zaželeo je da se slično ponašaju saradnici informativnih prograraa na jugoslovenskim TV programima). Mnogo priznanja dobili su muzički programi (svih vrsta) i muzičko-zabavni programi (pop parada i dr.) - za sadržaj i način prikazivanja. Na trečem mestu po „dopadljivosti” su dokumentami sadržaji i emisije posvečene očuvanju životne sredine, zatim emisije sa praktičnim savetima i program za mlade. Pojedinačno je izražavano zadovoljstvo sportskim programima, naučno-informativnim sadržajima, reportažom i reklamama. I u odgovoru na ovo pitanje naglašavana su neka svojstva programa (tempo, kvalitet, način koriščenja slike) koja nisu svojstva sadržaja, ali značajno utiču na njegovo doživljavanje. Daleko najviše primedbi upučeno je selekciji u sadržaju informativno-političkih emisija. Mnogi ispitanici ukazali su na jednostranost u izboru zemalja iz kojih su birane vesti; sudeči po njima „као da Evropa nema svoj jug ni istok”. Jednostranost izvora informacija pojačana je često otvoreno blokovskim političkim pozicijama Tako je teritorijalna jednostranost dopunjena političkom jednostranošču. Ako bi prilaz ove vrste bio trajno svojstvo budučeg evropskog programa - bez mogučnosti da se uspostavi i teritorijalno i politički ravnopravniji tretman informativno-političkih sadržaja, to bi, neizbežno, postalo bitno ograničenje ideje o „evropskom programu”. Tadabi to bio reprezentativni (eventualno) program zapadnoevropskih zemalja i kao takav imao veoma malo šanse da sebi obezbedi gledaoce izvan kruga zemalja za čije se potrebe stvara

151