RTV Teorija i praksa

21

okretao isti, ili gotovo isti muzićKi repertoar, gubeći osobenost i prepoznatljivost, a sužavajuči u celini tematske, žanrovske i muzičke ponude Radio-Beograda. Oko istog, relativno uskog kruga muzičkih numera, oko „hitova” ili sličnih očekivanih efekata, razvijala se čak međuprogramska borba - ponekad i u nekorektnim vidovima - a neki uspešni modeli voditeljstva ili autorskog programa odmah su kopirani i u onom drugom programu u kome ih po koncepciji nije bilo. Uopšte, slabila je vernost koncepciji programa ili emisija, a preovladavao je uticaj ličnog afiniteta, talenta, ukusa ili sklonosti izvesnih programskih stvaralaca. Ljudi su tražili u programu i osvajali prostore za svoje - stvarne ili pretpostavljene - sposobnosti i vrednosti, a sve je manje utvrđena i definisana programska potreba tražila sposobnog nosioca za konkretan rad. Svojevrsna privatizacija narušavala je, mesila do proizvoljnosti i one koncepcije koje su postojale. A bilo je i emisija bez utvrđene i jasne koncepcije. Pojavljivala su se i programski nelogična, ali ličnim razlozima uslovljena organizaciono-kadrovska rešenja i razmeštaji. A sve je to koštalo više nego što je nebphodno, dajući plodove manje od mogućnih. Krug slušalaca Radio-Beograda u celini bivao je redukovan, kao što su se i tematski krugovi govornih sadržaja i muzički motivi sužavali u uzajamnoj sličnosti. Turizmom se, na primer, bavi desetak novinara i to na vrlo sličan način, bez obzira na činjenicu što su angažovani u raznim (čak i zabavno-humorističkom!) programima. Ali, nema ličnosti koja se bavi futuristikom ili futurologijom, stručnjaka za socijalnu patologiju i njen radiofonski tretman, kulturna baština se tretira sporadično i bez trajnih orijentira, problemi jezika zahvatju se nekoordinirano u više emisija, opet zavisno od ličnih pobuda... Sagledavanje ovih stanja i tendencija nije novo. Stihija je, međutim, i u Radio-Beogradu bila močan saveznik udobnosti i oportunizma. I tako je, uporedo sa mnogim dobrim projektima razvoja koji su se sistematski ostvarivali, trajala i stihija - sve dok je tako moglo da se deluje, tj. sve dok se ekonomski obruči nisu stegli sa bezbrojnim varijantama pitanja: može li bolje, racionalnije, efikasnije?