RTV Teorija i praksa

Miroslav Mitrović

KLUB RADIO-SPIKERA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Radivoje-Rača Marković. urednik i reporter Radio-Beograda, radio-veteran, obratio se 31. marta 1963. godine osnivačkoj skupštini L'dnženja spikera Jugoslavije u Beogradu: ~Pred odabranim skupom spikera Jugoslavije, u ime Nadzomog odbora izabranog 17. oktobra 1940. godine, na sebe sam uzeo dužnost da zajražim razrešnicu...” U duhovitom izlagaju, punom interesantnih podataka, on je, „obrazlažući” svoju „razrešnicu”, u stvari upoznao prisutne sa prvim pokušajem radio-spikera da se udruže. Ovaj zanimljiv momenat sa skupštine uzeli smo kao povod da se vratimo u daleke, predratne dane i da na osnovu sečanja, napisa i dokumenata polcušamo da ih oživimo. Trebalo je da prođe čitava decenija od početka rada Radio-Beograda 1929. godine, pa da se udruživanje spikera ukaže kao profesionalna i društvena potreba. Mnogi su na taj pokušaj gledali skeptično: na obe beogradske radio-stanice (Radio-Beograd a.d. i Kratkotalasna radio-stanica Centralnog pres-biroa) bilo je svega šest stalnih i tri honorarna spikera za srpskohrvatski jezik, a ostale, do dvadeset koliko ih je ukupno bilo, činili su spikeri za strane jezike Kratkotalasne radio-stanice. Međutim, možda baš u ovoj malobrojnosti, u samoodbrani i težnji da se afirmiše „profesija budučnosti” treba tražiti izvore energije koju su najaktivniji među njima ulagali u okupljanje i udruživanje. Ne može se zanemariti ni uticaj naprednih društvenih strujanja, usmerenih politikom KPJ, da se aktivira život društvenih organizacija i sprovodi ono što

66

RADIO-ISTORIJA