RTV Teorija i praksa

tačnost i ažurnost, dok individualni korisnici imaju daleko širi repertoar potraživanja. U Jugoslaviji je predviđeno da davalac teletekst informacija bude JRT, a davalac videoteks informacija PTT, uz napomenu da oba koriste isti standard, što znači da je i dekoder isti za oba sistema. 1 eletekst/videoteks sistemi zahtevaju znatna ulaganja u opremu i posebne kadrove za kreiranje teletekst/videoteks stranica, kreatore baze podataka, specijaliste iz oblasti prenosa podataka, itd. U britanskoj pošti razvoj sistema počeo je 1970. godine i oni su tehničko rešenje problema sveli samo na nekoliko uređaja; terminal, prenosni sistem i kompjuter. Kako najveći broj korisnika poseduje telefon i televizor to su ova dva uređaja najpogodniji terminal, s tim da se konvencionalnom televizoru mora dodati teletekst dekoder, a telefonu videoteks modem. Prenosni sistem je TT linija koja ostvaruje vezu između video-terminala i videoteks kompjutera. Ovaj kompjuter može biti poseban ili se može koristiti postojeća mreža lokalnih i regionalnih kompjutera. Profesionalno komuniciranje sa kompjuterom zahteva posebno obučene programere sa poznavanjem programskih jezika, što je za ostale korisnike nepremostiva prepreka. Zbog toga je najprostije rešenje da se primeni postojeća teletekst tehnika, kod koje se izbor stranica vrši posredstvom dirki na daljinskoj komandi teletekst televizora. Na ovaj način komuniciranje sa videoteks kompjuterom svodi se na komniciranje sa teletekst kompjuterom samo što je u ovom slučaju u pitanju dvosmerna komunikacija (traži se i dobija odgovor). Razlika je i u količini informacija; kod teleteksta svedena je na 800 stranica po jednom TV kanalu (kada se istovremeno prenosi i TV slika), a kod videoteksa ne postoji ograničenje јег sve zavisi od fonda podataka baze kompjutera. Osnovna blok-shema videoteks sistema realizovana je sa telefonskom linijom i modemom na koji se priključuje telcteksl televizor na videoteks kompjuter, sl. 2.

217