RTV Teorija i praksa

i mijenjati ih u onom smjeru, koji a) nije od koristi, nego je čak možda na štetu tog pojedinca ili grupe i b) koji je nepoželjan, nepotreban ili neprihvatljiv u društvu u kojem taj pojedinac ili ta grupa živi, bez obzira na to da li taj pojedinac ili ta grupa žele, ili izričito ne žele takav utjecaj. Kamo bi trebalo u kontekstu društvene korisnosti ili štetnosti smjestiti ekonomsku propagandu? Ako promijenimo kriterij koji smo upravo predJožili, onda treba reći da ima relativno malo stvari koje reklamira ekonomska propaganda koje bi bile jasno i očito društveno i individualno nepoželjne i štetne, ili pak jasno društveno i tndividualno potrebne i poželjne; vecinom se radi o manje važnim, društveno manje-više neutralnim stvarima ili ponašanjima, koje —■ kao što znamo mogu pojedincima činiti manja ili veća zadovoljstva, ali nemaju neko dublje društveno značenje. (Možda se s ovom tvrdnjom neće složiti poneki kritičari koji smatraju da npr. propaganda neke mode može utjecati i na promjenu našeg stava prema pripadnicima društvenih grupa od kojih ta moda doiazi. To je naravno točno, ali to su sve bezazlene stvari u usporedbi s agresivnim oblicima manipuladje kojoj smo danas sve više svjedoci, a koji oblici nemaju veze s ekonomskom propagandom.) Jedan od poznatih kritičara svake propagande, engleski psihijatar Braun (J.A.C. Brown), na jednom mjestu svoje knjige Tehnike uvjeravanja od propagande do ispiranja mozgova kaže, kritizirajući propagandu, ovo: „Reklamiranje se u nekim važnim aspektima razlikuje od propagande uopće, a najviše u tome što su potrebe koje reklamiranje udovoljava ili površne i zato trivijalne, ili pak toliko duboko usađene da su univerzalne. To kod političke i religiozne propagande nije tako... Političar ili svećenik kažu Ijudima što treba da misle ... dok je propagandist informiran od samih Ijudi o tome što oni žele ..." Isti autor na drugom mjestu u svojoj knji'zi kaže ovo: ~L)z iznimku samo nekih područja ... sumnjam da privredna propaganda donosi zla Jjudima,

226