RTV Teorija i praksa

generacija morala' dokazivati, pa sam ja tek posle godinu dana primljena za stalno. Sada se situacija izmenila. Ljudi se na temelju natječaja biraju za Televiziju, što mislim da je pogrešno, jer televizija kao medij nameće ekipni rad, kao i film i druge medijske kulture koje zahtijevaju od nas određenu identičnost. Danas, kada sam urednik jedne serije, vrlo teško mogu raspisati natječaj i reći: trebam suradnika takvog i takvog, za emisiju takvu i takvu. Javiće se Ijudi koji imaju završene fakultete, koji imaju određene želje, određene zablude... sve uslove, samo ne Ijubav koja je neophodna da bi se čovek bavio televizijom. Pripadam generaciji, nadam se da su Ijudi moje generacije još uvijek takvi (mada dobijam i demantije): ne trebam ja toliko televiziji koliko televizija treba meni. A.S.: Kako biste odabrali saradnika ako mislite da konkurs nije podesan? S.L: Vjerojatno na sličan način kako je mene nekada odabrao Zvonko Letica, odnosno Angel Miladinov. Moj dolazak na Televiziju bio je slučajan. Povod je bio slučajan. Mada u životu ništa nije potpuno slučajno, pa ni to. Ja sam se željela baviti novinarstvom, međutim, u ono vrijeme vrlo mlade televizije, ja sam pretpostavljala da televizija podrazumijeva više šou, zabavu nego novinarstvo, a bila sam vrlo ozbiljna u to vrijeme, mislila sam da sa osamnaest, devetnaest godina mogu promijeniti svijet. Htjela sam se baviti ozbiljnim novinarstvom i mislila sam da mi Televizija kao takva ne može to omogućiti, da mi to prije može omogućiti radio ili novine. Nisam razmišljala o televiziji. A.Š.: Da li još uvek verujete da možele da promenite svet? S.L: Ne, svijet ne mogu da promijenim, ali mogu sebe. Ako uspijem promijeniti sebe, onda mogu malo utjecati i na promjenu tog svijeta, odnosno neću se mijenjati prema trenutačnim, aktualnim potrebama nekih drugih, nego ću naprosto bivati ono što jesam, Pokušaću da, ako nisam uspjela, a neki put mi se čini da jesam, da upoznam sebe, da shvatim sebe, da priznam sebi ko sam ja da bih onda mogla vidjeti druge. A.Š.: Onda mi recite: ko ste Vi? Znam Vas sa ekrana, kao koleginicu, ali nisam sasvim sigurna kako Vi sebe samu

210