RTV Teorija i praksa

pravu emisiju i pravu knjigu, ne u nekrološkom smislu, ne kao omaž Angelu Miladinovu, već kao činjenicu da je taj čovjek, ne samo stvarao televiziju i nastavak sebi, recimo jedna Silvija Luks ne bi postojala da nije bilo Angela. Ja sam od njega učila... AŠ.: Pa zašto onda Vi ne napravite emisiju o njemu? Zar posle dvadeset goidna rada i toliko. ličnosti koje ste doveli pred ekran, ne možete da pripremite takvu emisiju? Ja Miladinova i posmatram samo kao osobu ugrađenu u televiziju. Njegove bih emisije kao i emisije Bore Mirkovića u svom domenu - uvrstila u nhrazovni program o televiziji kako je treba stvaraii. Oni su neimari još neprevaziđeni. S.L.: Ja ću to svakako učiniti. Ne dajem to kao obećanje u ovom razgovoru, već kao obećanje sebi, јег u životu ne mogu ništa više učiniti ukoliko je Angel Miladinov odista zauvijek nestao. Ako se njegovo ime više ne spominje onda nema ni mene više, niti svih onih koji sada zbog ovih ili onih razloga, dopustivih ili nedopustivih zaboravljaju da spomenu njegovo ime. Oni toga možda nisu svjesni, ali su sasvim sigumo mrtvi. Miladinov me je učio profesionalnom dostojanstvu. Neću dokazati sopstveno pravo time što ću ukazati na tuđe krivo. Ja ću naprosto i dalje tvrditi da je učinjena velika nepravda, bez obzira što to neko može nazvati nesmotrenošću, tehničkom nemogućnošću trenutnom, - načinjena je velika nepravda djelu i ličnosti Angela Miladinova da se dvije godine šuti kao da nikada nije bio na Televiziji. Potpuno se slažem sa izjavom Igora Mandića prošle nove godine - da najvećim kultumim propustom smatra šutnju Televizije Zagreb o djelu i imenu Angela Miladinova. Znam da bi mi Angel zamjerio što nisam dovoljno diskretna kada tako govorim, ali ništa nije slučajno. On je bio ličnost jugoslavenske kulture i skupio je u emisijama sve ono najbolje što imamo u zemlji. Vrijeme će to dokazati. A.S.: Dok razgovaramo stalno se prisećam one grube izreke o revoluciji - da jede svoju decu, pa je prenosim i na televiziju. Proguta ih i ništa ne ostavlja za njima, u ovom slućaju ćak ni sećanje, pa ću biti gruba kao štp je televizija i pitaću vas: ne mislite li da će jednog dana nenadoknadivo nestati Vaših dvadeset godina strpljenja, rada i Ijubavi? S.L.: Ne, ne mislim! Mnogi su pojedeni još za života, mada se vide na ekranu. Nije kriv medij, već zloupotreba

227