RTV Teorija i praksa

Ovo što je rekao drug Šaranović, što je rekao Mijović, o tome da smo pretrpeli jedan mali moralni debakl povodom raznoraznih događaja, mislim da je podrazumevalo zahtev da dotično lice, koje je loše procenilo, podnese ostavka To se još nije dogodilo, a dogodilo se, recimo, da su niknuli novinari zato što su, redmo, pisali o tome da se najavljuje i očekuje povećanje cene kafe ili ulja (Slavko Budihna) pa mu se uskrati akreditiv da uđe u zgradu Saveznog izvršnog veća, i to se u Televiziji vrlo dobro pamti kao škola koju su Ijudijednom zauvek naučili, Pojedina lica se pojavljuju kao zaštitnici, braniod interesa društvene zajednice i to od interesa najširih konzumenata informacije, što mislim da predstavlja svojevrsnu uzurpaciju, jednu nedemokratsku meru. Slažem se da smo mi društvo u kome je stepen sloboda viši nego u drugim zemljama. Sloboda nema granice. Čovekje slobodan onoliko koliko želi, koliko je spreman, citiram Vaska Ivanovića: „onoliko koliko je spreman da plati”. Prema tome, neko ograničavanje, propisivanje, normiranje, predstavlja vrstu silovanja što je nespojivo upravo sa našom slobodom, demokratskim karakterom naše zajednice. STAŠA MARINKOVIĆ, služba informacija CK SKJ: Mi smo društvo koje se može pohvaliti javnošču rada, i mislim daje dostignuti stepen javnosti rada kod nas veoma velik. Ima tela i institudja koji riigde u svetu nisu otvoreni i koji ne rade javno. Redmo, ne znam da su sednice centralnog komiteta neke partije bilo gde u svetu otvorene i da na njima prisustvuje televizija, radio, i da sa njih izveštavaju novinari, praktično, skoro o svemu što je kazano od „А” do ~Š”. Ali, zašto smo mi istovremeno nezadovoljni sadašnjim stepenom te otvorenosti? Zare jeh tome govorio. Mislim da mi nikada nećemo biti zadovoljni stepenom javnosti rada, nego ćemo uvek želeti dajavnosti bude više, s tim što i ta javnost ima granicu. Granica je zapisana u našim dokumentima, toje interes radničke klase, irateres radnogčoveka, društveni interes. Tojeona granica kada embargo može da se postavlja ili ne postavlja. Upravo zato što se nalazimo u ekonomskoj krizi, i zato što smo uvek u istoriji našeg društva u kriznim situacijama načinili korak dalje u demokratizaciji društvenih odnosa, mi ćemo i u ovom trenutku uaniti korak dalje u javnosti rada i demokratizaciji odnosa. U tom smislu ima razloga dase

37