RTV Teorija i praksa

Božjcg stvaranja i vsč neka podela na gornjc-donjc ili dva elementa .. govorim sad samo ne u zvučnom smislu već u smislu svog doživljaja tog zvuka... Meni je to sve još u sasvim nekom pradcmentu gde čak nema ni svih elemenata... Najviše sam doživljavao vazdušni element koji, eto, s tim zvukom kako je predstavljen, i ako životinjskih zvukova ima - to naglašava Arsa - ja to nisam mogao dovoljno da osetim... to bi bilo nešto sasvim ovozemal]ski... dakle, najviše vazdušni i vodeni element. Ako se sećate u nekoliko zvukova vodenog elementa... Nema zemaljskog dovoljnog, niti ima vatrenog, tako da od četiri praelementa ja ovde samo dva doživljavam kao takva... Onda orlu nedostaje zmija Orao je isto tako vazdušni element, element svetlosti... znači ima nešto prasvetlosti tu u ovom svemu što smo doživeli ali nedostaje buđenje Zemlje i Zemaljskog. Utoliko je sve sad čudesnije i divno što mi kao Ijudi ovde doživljavamo ovo delo kao nešto sasvim humano, zemaljsko. Neko nam je nešto гекао iz onog drugog sveta, s one strane, na jedan način prihvatljiv pored svih tehnika. Ta tehnika, strašna, koja zapljuskuje čoveka do te mere, ona je ovde nadigrana i iznad nje je Ijudski element. VESNA KRMPOTIĆ: Nekad je naša koža bila prvi organ slušanja. Neke pojave kožom bolje čujemo nego uhom. Koža se ježi, ona trne 1... ovu zvijezdu repaticu slušala sam prilično i kožom. Htjela bih reči da je ova muzika lijepa kao... da parafraziram Rilkea... kao početak užasa. Htjela bih takođe reći da nije možda dobro govoriti o svom dojmu dok je on još u nastajanju Ali pošto ovo djelo, ova kometa, ima dug гер, njezin je zvuk produljen i osećam ga kao neko trajanje. Mislim da se nastajati i sutra i prekosutra i tko zna još dokle. Mogu reči da od ovoga što ču reći... da če to biti nedovršeno. A glazba ostvaruje neki prostor koji je pomaknut, koji je neko vreme, zakrivljeno. U nju je bačena jedna pregršt rečenica... koliko čudnu sjeme! Te rečenice su rasijane naoko slučajno i nehotično ali vjerujem da je to promišljena slučajnost i da je to planska nehotičnost. Te rečenice su čudno faktoljubive, čudno su opisne i zbog toga su u nekom psihodeličnom raskoraku sa kakvočom muzike. Njih govore glasovi

66