RTV Teorija i praksa

barem za izvesno vreme, nejasna. Tome su znatno doprineli ovogodišnji kosmički neuspesi od američkog „Šatla” i francuske „Arijane”, do problema sa raketom „Titan”. Ovi događaji su nametnuli mnoga pitanja o budućnosti projekta, usporili ritam lansiranja predviđen za sledeću godinu i još više fmansijski opteretili učesnike. Konzorcijum koji čine BBC, IBA i pet industrijskih organizacija još ranije je odlučio da se ne krene sa RDS u prošloj godini, već je to odloženo za 1989. ili 1990. godinu, što se posle svih nesrećnih okolnosti pokazalo daleko realnijim. Čak i sa mogućom investicijom od 200 mil. dolara i uz sva moguća tehnološka čuda, RDS predstavlja visoko rizičan posao. Ovogodišnji proračuni o mogućoj prodaji satelitskih antena za domaćinstva su pokazali da su prethodne računice bile preterane. Izračunato je da bi prihodi od zapadnoevropskog satelitskog servisa iznosili do 1995. godine 1,5 milijardu dolara, a od toga znatno više - oko 900 miliona - od poslovnih usluga, nego od dodatnih televizijskih kanala. Planovi Roberta Maksvela (Robert Maxwell), novinskog magnata i vlasnika satelitskog kanala, takođe su osujećeni kombinacijom tehnoloških i političkih obrta. Maksvel je, naime, planirao stvaranje televizije kakvu bi Britanci i ostali svet Zapadne Evrope zaista želeli, a ne onakve kakvu nude nacionalne mreže. Sa prethodnom francuskom vladom je potpisao ugovor o korišćenju dva ili četiri televizijska kanala na satelitu TDF-1 od novembra 1987. godine. Osim promašaja rakete „Arijana” i odlaganja budućih lansiranja, neizvesnosti je doprinela nova francuska vlada objavivši da namerava da raskine ugovor i raspiše licitaciju. Budućnost komunikacija putem satelita takođe postaje neizvesna. Računice pokazuju da će troškovi kabla sa optičkim vlaknom daleko brže padati nego troškovi satelita. Privatne kompanije već najavljuju stvaranje transatlantske kablovske veze. U Britanskom nacionalnom kosmičkom centru (The British National Space Centre) smatraju da će uloga satelita u

68