RTV Teorija i praksa

period 1985-90. dali prednost osnivanju mreža za razmenu podataka. Skoro sve države ove regije su članice Intelsat, a Saudijska Arabija je 1984. godine bila četvrti najveći korisnik ovog sistema u svetu. Intersputnik je načinio manji prodor u Južni Jemen, Alžir, Libiju i Irak. Arapske zemlje razvijaju sopstveni satelitski sistem Arabsat. Do sada su lansirana dva satelita, oba 1985. godine. Ceo sistem nailazi na tehničke i administrativne probleme. Još uvek je teško privući korisnike, jer malo arapskih zemalja ima instalisane zemaljske stanice, tako da veći deo kapaciteta Arabsat ostaje neiskorišćen. Sistem, osim toga, ima manje šanse za razvoj sve dok je Egipat 14 isključen iz svih aktivnosti. Egipat je prirodni centar panarapskih sistema, a ima veliki potencijalni auditorij, kao i izvor populamog i zabavnog materijala - filmova, TV serija. Arabsat nudi velike mogućnosti: sedam televizijskih kanala, telefonski saobraćaj, sposobnost za prenos podataka i faksimil, kao i jedan kanal za zajedničke prijemnike. Saudijska Arabija bi mogla da realizuje plan za nacionalni RDS sistem početkom devedesetih godina. Zajednički arapski komitet za korišćenje satelitske mreže je na sastanku maja 1986. godine dao skicu širokog izbora mogućih korišćenja sistema Arabsat. Jedan od njih je obrazovanje putem satelita. U vezi sa tim Komitet je urgirao realizaciju projekata Jerusalem Open University i regionalnog sistema obrazovanja u državama Zaliva. Ovi projekti čekaju na rešavanje administrativnih problema Arabsat. Za kritičare sa Zapada Arabsat je previše ambiciozno koncipiran za potrebe arapskih zemalja. Činjenica je, ipak, da je sistem prilika za arapski svet da kontroliše sopstvenu tehnologiju u jednoj od vitalnih oblasti modernog života.

14 Površina Egipta iznosi 997 739 km 2 . Godine 1983. imao je 44 202 000 stanovnika; 1984. bilo je 12 mil. radio-aparata (1 na 3,8 stanovnika) a 3 860 000 TV aparata (1 na 11,6 stanovnika).

71