RTV Teorija i praksa

u svom svetu, dečjem, da se igraju, da se zabavljaju i da, u vreme kada su te percepcije prve i najsnažnije i najistinitije, nađu svoj televizijski svet koji je ipak oslobođen svih praznih i besmislenih reči koje danas čujemo ne samo na ekranu več i u životu. Mislim da je to glavni razlog što je ova emisija postala tako popularna i što je dvanaest godina ostala jedan od najgledanijih i najintersantnijih televizijskih programa, Bitno je što su oni koji su se ovim programom bavili uspeli da pridobiju decu, što je emisija uspela da đopre do njih, da bude emisija zaista za decu, a ne za neke odrasle koji u ime dece osvajaju njihov svet” (A. Šomlo). KAKO JE NASTALA EMISIJA „КОСКА, KOCKA, KOCKICA” „Koncepcija ove emisije u svojoj biti vrlo je jednostavna. Nju smo uglavnom postavili Ljubiša Đokić i ja. Danima i nedeljama smo ,mozgali‘ šta i kako i konačno smo došli do te ideje - da voditelj bude dečji drugar i da on sa njima otkriva lepi šareni svet, da kroz ovu emisiju deca stiču znanja na način koji privlači. S obzirom da se to znanje stiče kao slaganje kockica u mozaik, emisija je nazvana Kocka, kocka, kockica” (Lj. Bogićević). „Naši studenti su protumačili da je naslov Kocka, kocka, kockica simbol igre u tim godinama života. Po njihovoj oceni ta vrednost je veća nego što ste vi shvatili - da označava mozaik koji se sastavlja od kockica. Oni smatraju da se tim nazivom naglašava osnovna karakteristika detetovog života” (M. Nedeljković), „Međutim, imali smo strahovito malo vremena da nađemo voditelja. Ja sam bio uporan da to mora da bude mlad čovek, koji će sa klincima da se penje na drvo, da se valja po travi. Na kraju, na tri dana pre snimanja emisije, pojavio se Branko Milićević i mi smo odmah znali da imamo pravog čoveka pred sobom. I prva emisija je odmah - odjeknula. Kasnije

188