RTV Teorija i praksa

Bio bih nepravedan ostavljajući sliku Amerikanaca kao beznadežno naivnih i podložnih manijbulaciji ako ne bih rekao da najveći broj njih odbija ovakvu religioznost. Međutim, dovoljno je da je prihvati mali deo, da se slije dovoljno novca da se opstane sa emitovanjem. To su najčešće ostareli koji ne mogu fizički da odlaze u crkvu i drugi sa društvene margine kojima je potrebna takva emotivno nabijena uteha. „Elektronska crkva” je vrlo moćna; jedan od njenih eksponenata se sada pojavljuje kao jedan od pretendenata za položaj predsednika SAD. Ona je ekonomski moćna i satelitskim putem verovatno će se u ne tako dalekoj budućnosti pojaviti i kod nas. Verovatno će nas od njenog prodora ponajviše štititi to što su oni koji bi najlakše mogli biti njen plen, najviše pod jezičkom barijerom direktnog prijema. I Izlazeći izvan prikaza istraživanja samih žanrova vezanih za masovno komuniciranje, u SAD se istražuje da li se masovno komuniciranje može doživljavati kao nešto od čega neko može biti zavisan u psihološkom smislu. To je nešto što se inače može čuti u svakodnevnom govoru, a u američkoj literaturi opisano je na sledeči način kao sindrom: „Zavisnost od televizije je oblik bega u svet mašte koji je po svojoj prirodi patološki; oni koji su zavisni od televizije koriste je da umanje stres koji doživljavaju; interpersonalni odnosi zavisnika su poremečeni; pripadnici srednje klase skloniji su toj zavisnosti; zavisnici obolevaju zbog potencijala televizije da izazove senzorne podsticaje” (Smith, 1986). Postoje značajni pokušaji da se ovakvo shvatanje vrednuje postavljanjem u odgovarajuči teorijski kontekst i empirijskom verifikacijom. U tom smislu, najpre, treba navesti pokušaje da se psihološki predvidi mogučnost zavisnosti ne samo od materijala, več i od iskustva. Učinili su to psiholozi Solomon i Korbit (1974) svojom teorijom motivacije, prema kojoj je zavisnost „nužna posle'dica normalno funkcionišučeg sistema koji se suočava sa suprotstavljanjem afektivnih i hedoničkih stanja.” Stoga u centralnom nervnom sistemu postoje suprotstavljeni procesi te proizilazi zaključak da nema

99