RTV Teorija i praksa

Svest o konkretnom, „mom” gledaocu, vrlo mi je važna i sarađuje sa mnom u oblikovanju priloga. ODGOVORNOST PREMA TEMI Ova odgovornost je bitan aspekt moralnosti s kojom ulazim u rad makar ta moralnost bila i krajnje relativnog tipa. Ona ne podrazumeva samo objektivnost, poštovanje činjenica i zbiije, što autentičniju zabelešku događaja več, smatram, treba da obuhvata i određenu emociju spram teme; naime, pošto je reč o živim ijudima, u mom slučaju ijudima iz pozorišta, tim, kako bih rekla, izuzetno nežnim i ranjivim stvorenjima, nastojim da ne budu tretirani samo kao kreativni „slučajevi” već po mogućstvu, što ijudskije, telesnije, pa i „dušom”. Tim pre što sam iz čestog kontakta sa njima shvatila kako im i najpohvalnija kritika, ako je uopštena, ne znači koliko makar i jedan mali signal da su u kontekstu ansambla i projekta primečeni i kao individualnosti, biča od krvi i mesa. I najautoritativnija, vrlo profesionalno i kompetentno osnovana kritika, manje ih se doima od proste impresije kojom je dodirnuto nešto od njihovog ijudskog tkiva. Ja, prosto, volim da mislim na ta nežna glumačka bića koja se, na dati znak, samo zato što je publika platila ~od osam”, uključuju i kreču u proizvodnju magije i emocija i pod najnepodnošljivijim uslovima. Konačno, činjenicu, ma kako bila važna i neopoziva, nikada ništa neće zaboleti, a giumcu je katkad dovoljna samo reč pa da njegova iluzija umre ili se pretvori u blesak radosti. Pred tom tankom linijom u kojoj je moguče i jedno i drugo, stojim kao pred svojim največim credom. SVEST O MEDIJU Kao medij vrlo efemernih oblika dejstva (TV rezultat u svesti primaoca ne traje mnogo duže od vremena emitovanja) televizija obavezuje na stalnu obnovu forme kako se delovanje u njoj ne bi pretvorilo u ponavljanje, što če reči u monotoniju. S obzirom da je

122