RTV Teorija i praksa

da deca pokušaju nešto slično. Te aktivnosti mogu da budu veoma raznovrsne: da nešto naprave, da izmisle priču, da izmisle pesmu, igru, da obraduju roditelje, braću, sestre, drugove, da urede sobu, da organizuju neku dobrotvornu akciju, da pomognu usamljenom starom licu, da prihvate i brinu o usamljenoj životinji i drugo. Deca imaju potrebu da „prorade” doživljaje iz emisija. To je izvanredna prilika da saznamo o detetovim problemima. Mnogo više može da se sazna dok ona igraju ulogu i pozitivnih i negativnih likova. Tu su u situaciji da na svoj način razrešavaju konflikte identifikujuči se sa određenim likovima. Nekada deci treba dati zadatak da određenu emisiju pogledaju sa roditeljima kod kuče, sa određenim zadatkom, koji odgovara njihovom uzrastu, tj. da ga ona mogu izvršiti. Sutradan treba nastaviti sa aktivnostima koje prirodno proizlaze iz postavljenog zahteva i nastojati da se što veči broj dece aktivno iskaže. GLEDANJE TV EMISIJA U PORODICI Moglo bi se reči da je skoro svako naše dete u situaciji da prati TV emisije u porodici. Popodnevni časovi dece (i one koja borave u dečjem vrtiću) dobrim deiom su ispunjeni gledanjem TV programa. O tome je već bilo reči. Najčešče se dešava da je u kuči televizor uključen bez obzira koje su emisije na programu i čime se u to vreme bave ukučani. U takvim uslovima velika je mogučnost da dete pogrešno shvati poruku emisije, da je ne razume, da predugo boravi pred ekranom. Neophodno je skrenuti pažnju roditeljima na pozitivne i negativne efekte do kojih može doči kada njihovo dete gleda TV program, Sadržaj rada vaspitača, u saradnji sa porodicom, valjalo bi da bude i to kako deca prate TV programe u porodici, koliko vremena mogu da provedu u pračenju TV emisija, kako birati emisije, kako voditi razgovore sa decom o sadržaju emisije. Kao osnova za razgovor može poslužiti ovaj materijal, ali i druga literatura.

133