RTV Teorija i praksa

njihovim proizvodima, zavisno od namere tvoraca i od društveno-kulturnog miljea u koji stižu, i sa kojim mogu biti saglasni ili nesaglasni. Dakle, postaje očevidna i potreba nastavljanja sinhronizacije iskustava o posledicama upotrebe komunikacione tehnologije. Ona se, na međunarodnom planu, i do sada uspešno obavljala takozvanim intelektualnim delovanjem Uneska. Podsetimo da je ova organizacija najbolji referalni centar za obradu i publikovanje opštih pokazatelja o širenju komunikacionih tehnologija: klasičnih i satelitskih radija i televizije, video-opreme, kablovskih radio-televizijskih i drugih mreža, kompjuterskih banaka podataka, klasičnih arhiva itd Prema tome, Unesko i u promenjenim uslovima treba da nastavi sa sinhronizacijom iskustava slabije razvijenih država koje modernu komunikacionu tehnologiju počinju da primenjuju kasnije, i na dobrobit razvijenih, koje diktiraju nove tehnološke prodore. Pozitivna strana gubitka komunikacionog suvereniteta države je činjenica da sami građani stiču slobodu izbora i uređivanja kratkoročnih i dugoročnih prijema informacija i kulturnih dobara. To otvara mogučnost da tim putem postanu mnogostruko bolje i po autentičnim interesima informisani, obrazovani i civilizovani. No, realna je i opasnost suprotnog ishoda - da građani neprestano biraju i primaju samo dve-tri vrste sadržaja koje najviše vole ali s tim da postanu na određen način fah-idioti, film-manijaci, kompjuter-manijaci itd. Jer, svako nastrano komunikaciono ili kulturno ponašanje može da maligno hipertrofira u uslovima neograničene ponude sadržaja i jeftine ponude hardvera. Stoga se i za naredni period pokazuje kao bitna več postoječa akcija Uneska, a to je temeljno obrazovanje Ijudi za koriščenje komunikacione tehnologije i masovnih medija. Akciju treba nastaviti u pravcu da obrazovanje o kome je reč stekne akademski status, da uđe u opšteobrazovne institucije i da počne u najranijem školskom dobu. To je jedan od pravaca akcije Uneska koji takođe ostaje validan u vreme za koje se priprema Treči srednjoročni plan rada. Prema tome, posmatrajuči gubitak komunikacionog suvereniteta države kao glavnu promenu koja če se

142