RTV Teorija i praksa

ograđuje, Binguiac s pravom skreće pažnju da Mokranjčev melografski rađ još nije dobio svoju „pravu mirnu kritičku ocenu, kakvu on zasiužuje - i zahteva” 38 Ograničavajuči se na „Osmogiasnik” pisac ga definiše kao jedno uspeio praktično deio, udžbenik pojanja za učenike Bogosiovije, izražavajuči pri tom čuđenje da naši kritičari (u prvom redu misleći na Kostu Manojioviča i Petra Konjoviča) o ovom Mokranjčevom deiu pišu kao o „konačnom savršenom naučnom deiu, bez greške i mane” 39 - Ne deieči bezrezervno oduševijenje Manojioviča i Konjovića, Binguiac im zamera što su se prvenstveno usredsrediii na predgovor i uputstva u „Osmogiasniku”, pišuči više o porekiu naše crkvene muzike, o istoriji našeg crkvenog pevanja i o njegovom značaju za našu kuituru, a da se ~u pogiavljima njihovih knjiga o Mokranjčevoj crkvenoj muzici maio vide zakijučci jedne stručne, dubije anaiize i studije samih Mokranjčevih notnih zapisa i ne vide se poređenja Mokranjčevih pianova iz predgovora sa rezuitatima u notnom deiu knjige ” 40 Znači, osnovna Binguičeva postavka je da je namena „Osmogiasnika” čisto praktične prirode (često naglašavano: „praktični ciij knjige”, ~iz praktičnih razioga”, „čisto praktični, i uspeo, poduhvat”, „praktična strana ,Osmogiasnika’...ona zrači iz cele knjige”, „potpuno praktična - i nimaio muzikoioška objašnjenja”) što on izjednačava sa upotrebnom vrednošću ograničenih dometa, odnosno osporava biio kakvu naučnu nadgradnju, naučnu dimenziju Mokranjčevog rada i time iskijučuje mogućnost da upotrebna vrednost, praktična namena, konkretno udžbenik može da poseduje naučni karakter. Sa takvim mišijenjem i stavom, u principu se ne možemo složiti, jer neretko moguće je susresti зе sa knjigama čija je svrha prvenstveno pedagoška, a da pored toga istovremeno one poseduju i naučnu vrednost, bilo u jednom drugačijem, novom pedagoškom pristupu, biio u originalnom, dokumentovanom i argumentovanom viđenju samog probiema. Daije, konkretno u vezi sa

38 Ibidem, str 1 7 39 Ibidem, str 1 7 40 Ibidem, str 18

80