RTV Teorija i praksa

„Osmogiasnikom”, nadovezujući se na Binguičevo tvrđenje da se radi o udžbeniku za Mokranjčeve učenike u Bogosloviji i slažući se sa njim, Zorislava Vasiljević, kao stručnjak za nastavu solfeđa i notnog pevanja, pristupila je pedagoškom analiziranju ovog Mokranjčevog dela, dokazavši stručnom metodskom anaiizom i eksperimentalnim istraživanjem pojedinih giasova osmoglasnika 41 da je u pitanju rad naučnih kvaiiteta i u etnomuzikološkom i u pedagoškom smisiu. Tako, iznoseći mišijenje da je Mokranjac naučnik, Z, Vasiijević piše: - „Mokranjčevo rešenje ,Osmogiasnika’ genijalno je sa tačke gledišta muzičke pedagogije u bogosloviji. Ono bi mirne duše moglo da bude uvrščeno u anale razvoja naučne muzičke pedagogije ” 42 Čini se da je Bingulac ovu pedagoško-naučnu komponentu u svom radu prevideo, smatrajući da se htelo ~od ovog zaista korisnog i praktičnog udžbenika da stvori, bez ikakve potrebe, naučno delo, sa naučnim pretenzijama, i naučnim analizama.” 43 Sa druge strane, praviino zakijučujući da su neophodne stručne analize samih Mokranjčevih notnih zapisa, Bingulac zastupa stav ~da se Mokranjčevom delu mogu učiniti zamerke kad stanemo na čisto naučno gledište” 44 Tako, autor zamera nepostojanje za sve giasove naučno utvrđenih kriterija prilikom klasifikacije pesama, nejednake principe u podeli pojedinih glasova na razne vrste pesama i načine pevanja, kao i izbor tonaliteta za melodije. Međutim, Bingulčevo „naučno gledište” je zakazalo jer u nastavku on ne ukazuje na konkretne karakteristike i elemente tih nedostataka, ne potkrepljuje ih primerima, a još manje daje odgovor kako bi to jednim naučnim pristupom trebalo da se izvede. Na taj način pisac postupa slično kao i Manojlović i Konjovič.

41 Zorislava M. Vasiljević, „Problemi muzičke kulture i obrazovanja - od Milovuka do Mokranjca”, doktorska disertacija, Beograd, 1986, str. 142. 42 Ibidem, str 154-55. 43 Petar Binguiac, „Stevan Mokranjac i crkvena muzika”, op. cit, str. 24. 41 Ibideni. str 2.3

81