RTV Teorija i praksa

Osnovna ideja ovog načina snimanja se sastoji u pretvaranju dva uskopojasna signala (R-Y i B-Y) u jedan čija je frekventna širina uporediva sa širinom luminentnog signala i u snimanju takvog signala na jedan trag paralelan sa tragom na koji se snima luminentni signal koriščenjem standardne metode FM snimanja. Signali razlike boja su komprimovani sa odnosom 1:2 i multipleksirani. Ovakav signal se vodi na FM modulator čiji izlaz zatim napaja glavu za snimanje. Komprimovanje i multipleksiranje, kao i inverzna akcija na strani reprodukcije unose kašnjenje od dve linije što se jednostavno kompenzuje u kolima za reprodukciju. Interesantno je napomenuti da je ovakav princip snimanja predložen negde početkom šezdesetih godina, no nedostatak pogodnih digitalnih ili analognih memorija učinio je da se ta ideja ostvari tek posle dvadeset godina i nekohko formata snimanja. Isti princip vremenskog multipleksa čini osnovu dva najnovija komponentna analogna formata snimanja: Betacama SP koji je razvio Soni, i MII koji je razvila Macušita. Oba formata koriste nove mogučnosti koje pružaju magnetne trake sa česticama metala, a takođe su prevazišla i ograničenje trajanja kasete na dvadeset minuta. Međutim, ova dva formata su međusobno nekompatibilna. Koriste različite kasete i različite tehnike obrade signala. Stoga je EBU ponovo preduzela niz merenja i ispitivanja. Ispitivanja su se koncentrisala na parametre koji zavise od odabranog formata, to jest nisu se odnosila na one elemente koji če se najverovatnije i dalje razvijati kako formati budu „sazrevali”. Ispitivanja su vršena sa višim generacijama i to u različitim konfiguracijama sistema (komponentno presnimavanje, kompozitni displej, itd.). Izvršena su kako objektivna merenja, tako i subjektivne procene kvaliteta slike. U najkračim crtama rezultati tih ispitivanja bi bili: Ukoliko se kroz ceo proces uzastopnih presnimavanja zadrži komponentni oblik signala i PAL koder doda tek na kraju, za konačni displej, kvalitet koji ovi novi formati nude je iznenađujuče visok. Moglo bi se čak reći da je po svom kvalitetu prva generacija identična sa snimkom sa digitalnog komponentnog magnetoskopa D-l.

102