RTV Teorija i praksa

Svi ovi sistemi optičkog zapisa su proučavani i usavršavani tokom protcklih godina sa idejom njihove primene u oblasti zapisa podataka, video i audio signala. Međutim, ako uporedimo optičke diskove sa magnetoskopskim trakama vidimo da, iako je gustina pakovanja po jedinici površine veća kod diskova, ukpna zapremina ovih nosača, za isto vreme trajanja snimka, prevazilazi veličinu magnetoskopskih traka ih kaseta usled neizbežne veličine ceiokupnog pakovanja sa zaštitnim slojevima i krutom podlogom na kojoj se nalazi aktivan sloj. Osim toga, i kod optičkih diskova se susrečemo sa istom vrstom kompromisa između veličine diska i kvaliteta zapisanog i reprodukovanog signala. U svakom siučaju kapacitet diskova, veoma kratko vreme za pronalaženje bilo koje tačke u snimku, odsustvo trošenja usied uzastopnih čitanja i slično, čini da su oni veoma interesantni za razne vrste uređaja za pohranjivanje nepokretnih slika, za sisteme elektronske montaže, kao i za kompleksne grafičke elektronske sisteme. Može se takođe razmišljati i o njihovoj primeni za trajno arhiviranje snimaka vesti. ZAKUUČAK Danas smo suočeni sa veoma velikim brojem različitih međusobno nekompatibilnih formata i sistema snimanja televizijskog signala. Pored nekih već iščezlih ili „umiručih” formata imamo (po abecednom redu): B, C, D-l, D-2, L, MII, SP, U-matic H. Ukupno osam, uz nekoliko optičkih sistema. Ovakvo izobilje ujedno predstavlja bogatstvo i prokletstvo, buduči da je dobro naći se pred tako širokim izborom, imati mogučnost odabira najpogodnijeg formata za određenu namenu, ali je ujedno i veoma teško nači pravi put kroz takav lavirint, živeti sa nekoliko nekompatibilnih formata istovremeno prisutnih u operativi, ih organizovati racionalnu međunarodnu razmenu programa. Nadasve, ovakva situacija čini da je ukupnost investicionih i eksploatacionih troškova vezanih za magnetoskope znatno viša. Pokušajmo stoga da defmišemo jedan od mogučih puteva za üblažavanje posledica ovakvog stanja.

109