RTV Teorija i praksa

ekonomske propagande. Sve amerikanske telekompanije, kao što to dobro znamo, žive isključivo na publicitetu koji plaćaju velike firme. Permanentna ispitivanja komercijalne efikasnosti ovih programa daju rezultate o procentima efektivnog uključivanja gledalaca na iste stanice i, kao što je praksa to pokazala, opadanje broja telegledalaca za samo nekoliko postotaka ravno je odluci o uskraćivanju svih kredita dotičnoj telekompaniji, tj. o njenoj smrti. To je i razumljivo јег poručioci emisija, u tom slučaju, odmah osjećaju pad postotka gledalaca na padu prodaje artikala čiji publicitet finansiraju. Pošto procenat pada od nekih 4% predstavlja maržu procenta rentabiliteta, gubitak tog dijela auditorija reprezentira u stvari dovođenje u pitanje same egzistencije pomenute firme. Američki telegledaoci, prezasićeni reklamama, često čak i ogorčeni vulgarnim publicitarnim prekidima transmisija nekih vrlo vrijednih programa (koncert J. Menjuhina, na primjer, ili prijenos festivala u Stratfordu) okrenuli bi se tada rado ka sovjetskim emisijama, ne zbog politički orijentiranih emisija informacija nego zbog izuzetno visokog nivoa određenih kulturnih

44