RTV Teorija i praksa

ко је bio inicijator ovih sporazuma, nikad potpisanih ali zbog toga ništa manje egzistentnih jer, takvi, izvrsno odgovaraju dubokoj prirodi stvari i epohe. U pitanju su, naime, suviše značajni interesi i suviše teško nalaženje ravnoteže da bi se, u današnjoj situaciji, moglo prići kreiranju Mondovizije koja ne bi poznavala granice. Ta svjetska urota protiv svjetske televizije (protiv „sporazumijevanja među narodima”), ukazuje na činjenicu da razvoj tehnike iđe ispred razvoja civilizacije i društvenih odnosa i da nasilno prilagođavanje jednih drugima istinski nije izvodljivo: u tome nema nimalo optimizma, ali je to tako. Мг. Bleiberg i Реге Boulogne, na jednom sasvim drugom planu, dokaz su ovog fenomena. Ovakvo stanje prešutnog ignoriranja, naravno, ne može trajati vječno i, jednog dana, kada ove osnovne kontradikcije budu prevaziđene (metodima mnogo drugačijim nego što se to obično zamišlja), planetni sistem Mondovizije postače realnost. Ako je suditi po nekim prospektivnim istraživanjima i predviđanjima, več negdje oko 1990. godine stacionami sateliti koji če svojim programima zasipati čitave hemisfere, postače realnost: tehnokrati i menadžeri obaju društvenih sistema zadobiče, svako u svojoj oblasti, toliko sigumosti da če se, bez ozbiljnijih teškoča, moći prići izgradnji svjetskog telekomunikadonog sistema. Na kojim osnovama? „О budučnosti” izjavio je jednom prilikom Andre Malro „možemo načiniti tri hipoteze: prva je - totalitama kultura i ja je odmah odbacujem. Druga je ona hipoteza koja odgovara buržoaskoj kulturi, to jest kulturi dostupnoj samo onim koji su dovoljno bogati da bi ju mogli posjedovati. Kada princeza iz Zlatne glave skine svoju masku, ona ispod zlata otkriva - Ijudsko lice. Prema tome, iza zlatne maske moramo otkriti ne nekoliko vredca novca nego jednu Ijudsku kulturu. Mi imamo potrebu za demokratskom kulturom i ona je, reklo bi se, sasvim lako ostvarljiva. Školsko obučavanje može od nas učiniti poštovaoce Korneja ili Viktora Igoa, aii - njih je potrebno vidjeti igrane na sceni da bi ih se voljelo. Kultura čini sadašnjim i živim ono što je trebalo pripadati smrti.” Kolika je vjerovatnost ovakve jedne profesije? Može li joj se povjerovati čak i onda kad se prisjetimo svega što se u čovjekovoj historiji desilo, kada se sagledaju sve analogije i

46