RTV Teorija i praksa

vrsta nacionalizovane „industrije” koju su nadzirale država i političke partije, i koja je zauzvrat, imala prilično osiguranu ekonomsku poziciju zasnovanu na posebnoj vrsti oporezivanja građana na pretplati. Monopolska pozicija RTV korporacija nije nastala kroz mehanizme tržišta. Ona je stvorena odlukom države i političke vlasti. Sve zemlje Zapadne Evrope donele su takvu odluku još tridesetih godina ovog veka, primenjujući je prvo na radio, a potom, po analogiji, i na televiziju. Za takav potez bilo je dovoljno društvenog opravdanja. Kao nacionalizovane, ove mreže nisu mogle da potpadnu pod dominaciju bilo koje uže političke snage ili sloja društva, jer je po definiciji država zastupnik interesa svih građana. Kao nove tehnologijc bile su preskupe za investiranje na nacionalnom planu, a jedino država se stara da dopru do svih građana podjednako. Kao veoma skupe u radu, potrebno je i veliko tržište i mnoštvo izvora novca da se obezbedi svakodnevni, kvalitetan rad. Preuzimajući na sebe teret investicija u infrastrukturu, i stvarajući mogućnost da budžetskim dodatkom osigura kvalitet programa, država je izgledala kao najpodesniji garant i kontrolor funkcionisanja radija i televizije. Mcđutim, situacija se sada u svim aspektima menja. Ekonomski prosperitet država Zapadne Evrope obezbedio je veći manevarski prostor vlasnicima kapitala. Područje javnog i masovnog informisanja i dalje je ostalo za njih opcija u kojoj se može steći zarada. S druge strane, pak, razvoj tehnologije izneo je na tržište i bolju i jeftiniju opremu za elektronsku difuziju informacija, tako da je pristup ovim medijima olakšan. Sa ekonomskira prosperitetom porastao je i životni standard građana, tako da se oni više ne moraju oslanjati na državu ni u domenu svog informisanja, zabave, obrazovanja... Relativno dugotrajan period uređenlh, demokratskih promena vlasti stvorio je uverenje da se među političkim akterima više neće naći zagovornici totalitarnih verzija političkih sistema. Svi ovi razlozi ponaosob, kao i uzeti u celini, stvaraju povoljnu klimu da se otvori i pitanje: da li je zadržavanje RTV mreža u monopolskoj i podržavljenoj poziciji najbolje rešenje? Naravno, niti postavljanja ovakvog pitanja ni pritisaka i pristalica u korist deregulacije ne bi bilo, da ne postoji splet interesa i nosilaca interesa koji teže razbijanju klasične

66