RTV Teorija i praksa

televizijski centar imaju Lenjingrad, Moskva, Tokio, Pariz i Njujork. Prvi televizijski program u Jugoslaviji izveden je 1938. godine, u periodu od 9. do 19. septembra, u Beogradu, od strane fmne „Filips” na drugom međunarodnom sajmu (danas staro Sajmište) sa našim izvođačima i domaćim repertoarom od dramoleta, skečeva i operskih arija. Godinu dana kasnije, 1939, slično „čudo” je izvedeno i u Zagrebu od strane iste firme sa lokalnim izvođačkim programskim snagama. Pitanjima televizije, u opštem smislu, u međunarodnim odnosima najviše se u to rano doba medija bavi Vaspitni kinematografski institut sa sedištem u Rimu. A najvažniji sastanak održan je u Nici, 4. i 6. aprila 1935. godine, na kome su uzeli učešća i predstavnici i drugih medunarodnih organizacija Internacionalni institut za intelektualnu saradnju, Međunarodni savez radio-difuzije. Na ovom sastanku po prvi put u svetu raspravljana su sva pitanja koja se postavljaju između, s jedne strane televizije i, s druge strane, kinematografije, radio-difuzije, telekomunikacija i drugih tehničkih radio-električnih primena. Jer već tada televizija pokazuje velike promene u životu naroda, posle pojave štamparije, fotografije, fonografije, radiofonije i kinematografije kako su stručnjaci tada govorili. Naravno, pitanje televizije s pravne tačke gledišta nije moglo blti zapostavljeno ni u njenom pionirskom poletu. Pošto se prenos slike na daljinu mnogo ranije odnosio i na fototelegrafiju ili telefotografiju žičnim putem (linija Pariz Beograd, ili Beograd Prag, i mnoge druge u svetu) pa i službu faksimila, nastupalo je doba bežičnih prenosa i to žive slike na nešto veće razdaljine, što se nije moglo „kontrolisati” isto kao ni kod radiofonije prenosa zvuka pomoću radio-talasa. Početne teškoće u ekspanziji televizije na međunarodne terene bile su samo finansijske tj. ekonomske prirode, zbog vrlo skupih instalacija -

88