RTV Teorija i praksa

interveniše u proces strukurisanja motivacija za radnu, produktivnu delatnost. A čim se i nagovesti mogućnost intervenisanja socijalnih faktora, socijalno i vrednosno kvalifikovanih pojedinaca i grupa, odmah smo blizu saznanja da je proces oblikovanja motivacija istovremeno i poluga posredovanog kontrolisanja Ijudskih ponašanja, pojedinačnih i, što je još mnogo značajnije, grupnih ponašanja, prakse. U tom smislu komunikacija se, kao mehanizam komunikativne razmene informativne materije jednom javlja u ulozi apriomog medija oblikovana motivacija, a odmah iza toga i u ulozi medija čijim posredstvom se smišljeno interveniše u sam akt strukturisanja psihodispozicija u odgovarajući sindrom potencija koje definišu određeni tip usmerenog ponašanja, te se tako komunikacija javlja u ulozi medija oficijelne kontrole Ijudskog ponašanja i to na instanci njegovog apriornog uslovljavanja tj. u fazi njegovog motivisanja. I tu valjda i leže ogromne odgovomosti mass media, tim рге što ih i obična Ijudska svest, a i kompetentne teorije smatraju „svemogućim" instrumentima ideološke indoktrinacije. No, naravno, ako se bar za trenutak zaborave te negativne konotacije psihodelovanja masovnih medija na Ijudsku svest i praksu, ostaje da se njihov doprinos oblikovanju Ijudskog ponašanja uvaži u raeri u kojoj ih u toj ulozi objektivno niko ne može osporavati. Ako je to tako, onda se pokreće problem osvetljavanja svih onih fluidnih psihoprocedura preko kojih se ostvaruje upliv mas medija na proces strukturisanja Ijudskih socijalnih motivacija. Mas mediji su samo ona spoljna, svakodnevno opažljiva tehničko-tehnološka komponenta jednog nmogo složenijeg mentalno-psihološkog .pogona" motivisanja Ijudskih reakcija na spoljne okolnosti i uslove egzistencije. Ono što je u zaleđu te moćne tehnologije psihološkog manipulisanja mas medijima, jeste informativna matcrija, značenjsko-simbolička struktura poruka i modeli njihovog transmitovanja. Jednom je to poruka informacija sa čisto diskurzivnim, a drugi put estetsko-evokativnim implikacijama, a s tim u vczi se diferenciraju i njihove mognćnosti u procesu motivisanja

136