RTV Teorija i praksa

osnovi a nacionalne radio-difuzije su dalje udružene u Evropsku radio-difuznu uniju (EBU). Nacionalne kompanije radija i televizije su ovlašćene i nadležne za emitovanje svojih programa preko fiksne, unapred određene i izgrađene distributivne mreže vlastitih zemaljskih emisionih postrojenja, kablovske mreže (gde postoji) i satelita. Tradicionalna radio-difuzna mreža se ne podudara sa mrežama u kojima se projektuju digitalni prenosi telekomunikacionih i video-servisa. Međutim, izgradnjom kablovskih sistema i njihovim povezivanjem sa tradicionalnom radio-difuznom mrežom (zemaljski predajnici i repetitori) i komunkacionim mrežama (linije telefonskih, radio-relejnih i drugih veza), radio-difuzni sistem postaje deo integrisane digitalne mreže (slika 2). Postavlja se sledeće pitanje: ako se radio-difuzni programi prenose kao servis u širokopojasnim mrežama integrisanih servisa do korisnika, šta se suštinski menja u odnosu na današnji vid formiranja signala TV programa i njegovog prenosa do gledaoca.

51.2. Lokalni širokopojasni sistem mreia

U klasičnom slučaju lanac televizijskog signala od studija do predajnika se zasniva na formatu kompozitnog signala (kompletan signal slike u boji) koji se posle modulacije i

154