RTV Teorija i praksa

Postoje saglasnosti u EBU za većinu osnovnih osobina prenosa u 140 Mbit/s kodeksu za kontribuciju kvaliteta luminantnog i hrominantnog YUV signala. Ove saglasnosti su postignute na osnovi kompromisa između jednostavnosti, kodovanja, tačnosti i grešaka performansi. ARHITEKTURA INTEGRISANE ŠIROKOPOJASNE KOMUNIKACIONE MREŽE (IBCN, INTEGRATED BROADBAND COMMUNICATION NETWORK) Sbema sistema pretpostavljenog za digitalni TV prenos studijskog kvaliteta sa brzinom prenosa od 139,264 Mbit/s, predviđa mogućnost prenosa TV signala između studija, ulaz u predajnu distributivnu mrežu kao i kablovski prenos u operativnom kanalu mreže. TV signal se emituje preko 140 Mbit/s signalnog linka, koji čine mreže koaksijalnog kabla, optičkog talasovoda i radio-relejnih veza kao delova prenosnih puteva signala. Simultano se prenose TV signali i signali drugih podataka sa 2048 Kbit/s, 1024 Kbit/s i 64 Kbit/s. Analogni TV i radio-signali se digitalizuju u odgovarajućem dekoderu pre nego što dođu na multiplekser distribuciju. Koristi se kompozitno kodovanje, lineamo 9-binitnom rezolucijom, tj. svaki piksel je predstavljen sa 9-binitnom reči. Učestanost odabiranja je 13.5 MHz, što je produkt učestanosti linije i piksela po liniji. Digitalni video-signal se formira tako da se na početku svakog paketa daje 6-binitni startni signal a zatim sledi 864 kodne reči, 10-binitne strukture. U celini za prenos slike je potrebno 8646 bit/s х 625 х 25 što iznosi, 139093 Kbit/s. Trajanje bita je oko 7,4 ns. Koristeći PCM-TDM ili PCM-WDM (time division mulitiplex ili wavelength division multiplex) multipleksing sistem ostvarena je optimalna mogućnost prenosa na prenosnim putevima kabla, radio-relejnih sistema ili preko drugih puteva veza.

157