RTV Teorija i praksa

svakodnevni Ijudski život (naročito kada je u pitanju slobodno vreme) odražava se kroz neprestane sudare sa obiljem poruka koje, istina, u medijskom sistemu besprekomo funkcionišu jer ispunjavaju neke osnovne zakone tržišta, ali su istovremeno i dosta iscrpljujuće u količini kojom raspolažu psihičkom energijom gledaoca. U tom pogledu su masovna ili industrijska kultura s jedne strane učinile televiziju izuzetno snažnim komercijalnim sredstvom koje najčešće stvara iskrivljene ideološke pretpostavke o stvamom. Teodor Adomo (Theodor Adomo) recimo, u eseju „Sažetak o kultumoj industriji" primećuje da televizija propagira nametnuti autoritet stvoren u procepu između Ijudske svesti o mogućem otpora prema pomkama industrijske kulture i potpune predaje pred moćnim tehnološkim sistemom ukopčanim u svakodnevicu. Prema tome, televiziju ili medijsku kulturu ne bi trebalo posmatrati prvenstveno po unutrašnjoj logici, već kroz količinu delovanja na Ijudsku svest podvrgnutu snažnom pritisku ideoloških ili pak društvenih obrazaca. Ljudski san o sveprisutnosti, o svemoći, o mogućnosti globalnih spoznaja, televizija veoma vešto svodi u okvire svoje medijske atraktivne moći za pripitomljavanje te iste svesti i pretvaranje sna u nemoć pred slikom sveta koju ona Ijudskom oku nudi. NEKI OSNOVNI ASPEKTI FILMA Ako je film umetnost, onda to nije ni prva ni sedma umetnost. Film je svoj, to je sve, imao je običaj đa kaže Luj Delik, što najuputnije govori o podjednakoj potrebi za proučavanjem specifičnosti kinematografskog izražavanja na osnovu medijskih elemenata s jedne strane, ali isto i o potrebi razložnog utvrđivanja razlika između filma i drugih umetnosti s drage strane. Teoretska misao o filmu kretala se u različitim pravcima, podrazumevajući tako i različita tumačenja, počev od Kulješova i Balaža, Arnhajma ili Spotisvuda, Puđovkina, Ejzenštajna, Rote ili Bazena koji je, recimo, suštinu filma otkrivao kroz fotografiju, to jest „kroz objektivni i

100