RTV Teorija i praksa

prijemna kompatibilnost ostaje u formatu 4:3 za ED TVI, a za ED TV 2 „velika ED TV' je u odnosu 16:9. Kad je reč o ED TV 2 ponekad se zaliteva i primena dodatnog frekventnog spektra, zbog povećanog broja informacija. Ako se uporede tabele 4 i 5 vidi se da je kod HD TV servisa važno pitanje i konverzija produkcionog i emitovanog, a takođe i displej formata uključujući i 35 mm film. Drugim rečima, transkodovanje sa produkcionih 1050, 1125, 1250 i 1350 linija na emitovanje od 525, 625, 1050, 1125 i 1250 linija, i obratno. Pitanje HD TV displeja i dalje predstavlja tehnički problem, s jedne strane u odnosu na konverziju forraata slike sa 4:3 na 16:9 i obratno; i s druge strane na realizaciju velikog ekrana, jer do danas još nisu nadena zadovoljavajuća rešenja. Prema tome, buduće tehnologije pored ostalog treba da reše i pitanje velikog ekrana na bazi; - konvencionalne katodne cevi (CRT), ili kao - projekcioni „геаг i front" ekran sa CRT, ili sa LCD matrično svetlosnim modulatorom, ili - ravan panel sa LCD (Liquie Cristal Display), ili - elektroluminoscenti (EL), ili - plazma displej. ZAKLJUČAK Iz ovog kratkog pregleda očigledno je da se u svetu ulažu vrlo veliki napori da se dođe do jedinstvenog HD TV standarda, ali da su učesnici u ovom ratu za sada jedino složni u tome da je potrebno unutar jednog HD proccsa definisati željeni kvalitet audio/video sistema, odnosno kvalitet proizvoda koji se nudi tržištu. Drugim rečima, proizvodnja HD TV programa samo će onda doneti velike profite kada je bude koristilo celokupno svetsko tržište. A to znači da se može distribuirati do televizijskog ili bioskopskog gledaoca, što podrazumeva da se lako može prekodovati u formate koji su kompatibilni sa već postojećim standardima u pojedinim delovima sveta.

125