RTV Teorija i praksa

U Španiji, као i u Irskoj, nikle su privatne radio i TV stanice. I ovde se radi na tome da se reguliše njihov status i da se uspostavi privatna televizija na nacionalnom i regionalnom nivou. Čak i Italija, u kojoj je broj TV stanica premašio brojku 900, počela je da reguliše svoj sistem informisanja. Ustavni sud, koji je ranije ukinuo monopol RAI, sada je počeo da traži načina kako da putem zakona razreši problem ukupnog informisanja u Italiji. U Francuskoj je takođe velika pažnja usmerena na budućnost celokupnog sistema javnog informisanja. Nekoliko komisija radi na tome da iznađe najbolji način da se u zemlji reguliše sistem javnog informisanja. Između ostalog, jedno novoosnovano telo - CSA, radi na izradi dokumenta koji bi trebalo da reguliše aplikaciju francuskog satelita TDF 1. Belgija, takođe, može da se uključi u zemlje sa ovim trendom. U ovoj zemlji lokalna televizija nije dalje obavezna da proizvodi glavni deo programa za sebe, kao što je to ranije morala da čini. Član GEAR iz RTBF takođe izveštava da je regulisan pristup kablovskoj mreži (koja pokriva najveći deo zemlje): stranim kanalima je dozvoljen pristup, ali komercijalni kanali moraju da traže dozvolu i, zauzvrat, da investiraju u proizvodnju belgijskog programa. Međutim, mada je došlo do promena u nmogim zapadnoevropskim zemljama, to ne znači da svc one regulišu svaki aspekt svog medija. Tako, na primer, može da se vidi da Kablovski akt u Norveškoj dozvoljava svakome da počne sa emitovanjem svog TV programa preko satclita male snage. Kontrola tih kanala vrši se od strane kablovskih kompanija - one moraju da osiguraju da se programi koji se emituju za norveški auditorij podvrgavaju određenim (oglašivačkim) zakonima. Izgleda da u Švedskoj satelit Astra nenamerno utiče na deregulaciju i komercijalizaciju televizije. Ovaj satelit nije pokriven sadašnjom kablovskom jurisdikcijom i izbegava zabranu oglašavanja koja se odnosi na Svedsko tržište. Od 15. aprila 1989. godine komercijalni

167