RTV Teorija i praksa

Televizija mora dosegnuti ono što je dato u njenoj prirodi, a to je dvosmernost komunikacije. Možda u razvoju medija, posle televizije, i neće doći neki sasvim nov, jasno određen medij. Verovatno je da će to ipak biti kombinacija televizije, lasera, holografije, telefona i kompjutera. Dakle, idealan medij ne samo stvaralaštva već i komunikacije, sposoban da u trenu zadovolji sve veće estetske, informacijske i komunikacijske potrebe savremenog čoveka, odnosno čoveka budućnosti. Sve ovo čeka i nas u Jugoslaviji. Ali, sa koliko zakašnjenjai u kojoj „naškoj' varijanti, teškoje reći. Moramo biti optimisti. Nadajmo se da će stasati nove generacije koje će biti u stanju đa shvate i praktikuju pravu prirodu televizije - decentralizovan, javan, masovan, dvosmeran, ekonomski pristupačan i funkcionalan, jednom možda previše istrošenom rečju, narodan medij društvene komunikacije. Kakav je status profesije reditelja u jugoslovenskom televizijskom prostoru? Status profesije televizijskog reditelja u Jugoslaviji je u velikoj nesrazmeri sa značajem i odgovornošću same profesije. Televizijska režija kao zanat potisnuta je na marginu televizijskih prilika, televizijska umetnost kao stvamo postojeća kategorija u nmogim, ozbiljnim društvenim kragovima, izaziva podsmeh, omalovažavanje, nevericu. Sve to zajedno tužna je priča koja se uklapa u opšte stanje inteligencije i nmetnika u savremenom socijalizmu. Depresija i marginalni društveni status. Osim za izuzetne privilegovane ili čudom afirmisane pojedince. Televizijske stvaraoce posebno, marginalizuje zapravo suštinsko nepoznavanje i društveno neuvažavanje pravog mesta i uloge televizijskog medija i televizijske rcžije posebno. Tu je zatim i sveprisutna birokratska svest koja ističući propagandnu funkciju televizije isto toliko iskazuje i antipatiju prema estetici, kulturi i umetnosti televizije.

186