RTV Teorija i praksa

Radoslav Lazić

O MULTIMEDIJALNOJ UMETNOSTI

I Danas prcuzimamo odgovornost da promišljamo temu multimcdijalnc nmctnosti kao novu mogućnost egzistcncijc tcatra glnmačkc umctnosti, rcditcljskog stvaranja i ukupnog dramskog izražavanja. To jc estctski čin. Prcd nama i zajcdno sa nama, na kraju postindustrijskog vrcmena, na kraju krizne civilizacije optcrcćcnc potrošnjom, košmarom, rckao bih katastrofičnom situacijom, otvara se uzbudljiva rasprava o budućnosti pozorišnc umctnosti i mogućnosti zasnivanja multiracdijske estctike dramskog stvaranja. Zamišljcna tcma sc vczujc za multimedijalni teatar, a ja bih rckao da trcba pre govoriti o multimedijskoj umctnosti. Prc multimcdijske umctnosti mi ne možemo izvcsti intcrdisciplinarnu cstetiku kakva će sigurno nastati na umctničkim dclima n našcm vremcnu. Estetika se ne možc uporcdno promišljati kada je reč o živoj umetnosti pozorišta. Estctika dolazi uvck posle dcla. Pozorište je živ proccs, jcdina živa nmctnost, koja je utoliko komplikovanija jcr se ostvarnjc kroz živog čovcka, kroz glnmca. Pozorištc postoji samo jcdnom. Čini se, multimcdijska nmctnost o kojoj poknšavamo da govorimo otvara niz problcma koji sn vczani prc svcga za pojavn nove clcktronskc tchnologijc. U samoj suštini, u prirodi

131