RTV Teorija i praksa

složena prirođa ređiteljskog čina je, po mom raišljenju, multimcdijska struktura par excellence. Istraživanjem strukturne pozorišne estetike i generičke estetike teatra, koja predstavlja uviđanje stvaralačkih procesa, doći ćerao do odgovora koliko nam je u režiji važna slika ili zvuk. Sada se ponovo tekst vraća na film kao izražajna vrednost. Danas imamo ponovo potrebu da usporimo neke stvari. Mislim da nas u umetnosti - bez obzira na tu vrtoglavu brzinu kojoj je okrenuta, bez obzira na ritam, mnoštvo tih dinamičkih izazova - čini se, da nas svi ti izražajni izazovi zatrpavaju i odvode od estetske suštine. Čitava naša konzumentska civilizacija i ova potrošačka euforija, da ukoliko čovek ne troši ne egzistira, fatum je savremene socijalne uslovljenosti. Rekao bih da čovek više ne može da uspostavi kontakt s drugima, pa ni sa sopstvenim bićem. Consumo, ergo sum. Konzumiram, dakle postojim. Mislim da je evidentna zloupotreba multimedijskih sredstava jedna od velikih opasnosti i pitanje formalne estetike. Kad razmišljam o ovoj tcmi čini mi se da je ovo najizazovniji problcm koji će se promišljati kada je reč o buđućnosti dramske umctnosti. Ta tcma će sigurno biti na razne načine otvorena problematika s kojom ćemo sc susretati u različitim estetskira raspravama o medijima radija ili telcvizije ili ma kog drugog mcdija. Osnovni je problcm, po mom mišljenju, problem odnosa organskog dramskog stvaranja preraa problemu mchaničkog stvaranja. Mislim da je umetnost danas veoma manipulisana, mislira da su mediji vcoma mehanizovani i manipulisani od politike, od ekonomike, od tih različitih upotrcba, sve do masovne kulture i pop-kulture. Znači, raediji su bolesni od različitih oblika, vanestetskih tiranija i opscsija ccntara moći. Različitc sile utiču na medije i ti manipulisani mediji, kako da kažem, sve se više upotrebljavaju i zloupotrebljavaju. Mislim da ni umetnici uisu ništa manje skloni tim zloupotrebama a da će vreme pokazati mcru upotrebe mcdija i njihove uloge u umctničkoj organskoj strukturi. Nesaglcdive mogućnosti izražavanja ovih sredstava u generičkoj dramskoj estetici, znači u organskom stvaranju, kakvo jc na primcr glumačko stvaranjc, i vcrodostojnc odgovore o mcdijima

135