RTV Teorija i praksa

neće postati svrha sama sebi dovoljna i samosvrha dramske umetnosti. Čovek će ostati čovek sa svim svojim pojavama, sa svojim krvavim porođajem, ulazeći u svet bez sopstvene volje, sa traumama, sa dramatičnim socijalnim životom, sa seksualnom’i erotskom uslovljenošću kroz koju prolazi svojim psihofizičkim habitusom, kroz ovu surovu civilizaciju, u kojoj je njegova sudbina označena zračenjem novih medija. Hoću da kažem da je multimedijsko u samom čoveku već imanentno njegovoj društvenoj egzistenciji i da je multimedijalnost posledica tehničke revolucije, posledica i političkih manipulacija, i da su mediji, u stvari već negde u našim Čulima, da je ova multimedijalnost odista imanentna našim čulima i našoj Ijudskoj i društvenoj egzistenciji. Mislim da je estetski um nešto što bi raoglo da nas svakako zaokuplja uz estetsko osećanje. U estctskoj aksiologiji je osnovni problem da fascinantna aparatura tih čudesnih mašina koje nam stvaraju estetske poruke neslućenih izražajnih mogućnosti, ne mogu da nas dodirnu kao jecaj glumca na sceni, kao njegov dramski postupak, kao krik čoveka na sceni. Sve ovo što nije izašlo neposredno iz čovcka, ma kako savršenu strukturu postizalo, ostavlja nas hiadnim. Multimedijalnost nas, ipak, na ncki način distancira i stavlja, rekao bih, u situaciju otudenja, V-efekta, i mi ostajemo uz sve savršenstvo medija, uz svu izražajnu lepotu i savršenstvo forme, na distanci od estetskog doživljaja. Formalna izražajna sredstva, za razliku od živog čoveka, ne mogu nas doticati. U živom pozorištu, u kome sam glcdalac, u kome sam reditelj, to je za mene nezamenljiva tajnovitost živog događaja sa neposrednom životnom stvarnošću. Svi medijski posrednici, sva ta hladna opštila multimedija, neće nikad biti u situaciji da ostvare gcncrički umetnički cilj umesto živog glumca. Zato je gcnerička estetika u pozorištu nauka bez koje se zapravo i ne može teatar u svojoj suštini razumeti. U tomc vidim i suštinu pozorišta kao živog medija, za razliku od svih novih medija, multimedijskih opštila, od tih čudcsnih mašina, lasera, kompjuteia, do tclevizijskog prcnosa sa Mcseca. Sve su to slike, sve su to slike snova, ali je опо što jc rcalnost i umetnost koja izlazi iz same

138