RTV Teorija i praksa

mučnine, iskušenja i uverenja izražena na jednoj od stranica Enciklopedije mrtvih: - ~..Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje sopstveno lice. Jer i to je taština. Taština nad taštinama...' A kao tihi odjek stiha iz Andrićevog Ех ponta da ,na smrt niko ne čeka odveć dugo" - kao glas iz vaseljenskog prostranstva, kao zaumni Kišov tropar, kao suza koja kane u duši - do radijskih slušalaca dolebdele su Kišove reči iz Peščanika: - ~..Živeo sam lepše i bogatije od vas, zahvaljujući patnji i mahnitosti, pa želim i u smrt da odem dostojaastveno, kako to priiiči tom velikom trenutku posle kojeg prestaje svako dostojanstvo i svaka veličanstvenost..." PREGNUĆA LJUBOMIRA VUJISIĆA Činjenica da je emisija Čekajući vetar Drugog programa Radio-Beograda zabeležila sedmogodišnjicu postojanja nije samo u tome da je ta emisija odolela zubu vremena i time najpouzdanije potvrdiia svoje vrednosti i prodornost, nego je prevashodno zasluga njenog tvorca i urednika, Ljubomira Vujisića, da se u dotle nepreduzimanom radijskom poduhvatu, svestrano pozabavi ekologijom. Ekologijom u najširem smislu te reči. Tako je ckološki magazin Čekajući vetar otprve privukao pažnju slušalaca, privolevši ih da se i sami, kako i koliko mogu, uključe u našu ekološku svakidašnjicu ne samo kao zainteresovani posmatrači već i kao značajni činioci promena u stvarnosti koja nije mnogo priznavaia ekologiju, niti je pristupala otresitijim i efikasnijim merama i akcijama da se vaskolika zagađenja oko nas ako ne iskorene, a ono bar smanje. U tom pogledu uglavnom usamljcnički ali upravo zato dosledni i nimalo utopijski napori i pregnuća Ljubomira Vujisića urodili su plodom, budući da je ova cmisija po čvrstom Vujisićevom uvcrcnju omogućila proces da se ,iz ncdelje u nedelju gradila kultura dijaloga na gorućim temama o zaštiti i unapredivanju životne srcdine, Rešavali su se i mnogi

33