RTV Teorija i praksa

poiizdanu istinu. Ta teza nije oblikovala samo javne dcbate nego i odluke vlada, korporacijskih planera, mcdijskih mogula i onih koji žcle da postanu medijski moguli. I kada su zaintcresovani posmatrači podigli poglcd da osmotre, ne takozvani razvijeni svet već ostale dve trećine svcta, scenario je izgledao još uverljivije. Vulkansko grotlo po imenu Holivud bljuje potoke lave intcrnacionalne televizije i prekriva i ujednačava nacionalne kulture. Jedini aplauz za ovaj spektakl jeste glasno pljeskanje novih raedijskih mogula, producenata i distributera slike i zvuka ovog globalnog sela. Pošto sam pregledao raspoložive dokaze u prilog ili protiv ove teze, dokaze za koje priznajem da su izuzetno rasparčani i raznorodni, došao sam do zaključka da postoji ncodložna potreba da se provere neke od glavnih ortodoksija vezane za sadašnjost i budućnost televizije. MITOVI 0 TELEVIZIJI U okviru teze o „neizbežnoj dominaciji" kriju se, čini mi sc, dve suštinski sporne pretpostavke. Prva se odnosi na moć tclcvizije i sadrži uverenje da tclevizija može da nadjača sve druge institucije koje utiču na formiranje društva i da utisne svoj ogromni pečat na meki vosak globalne svesti. Naravno, ova pretpostavka se hrani samo sveprisutnošću i vidljivošću televizije, i činjenicom da drugc niti kojima se utiče na Ijudski život ostaju uvek ncvidljive. Druga pretpostavka je sveprisutnost i popularnost televizije koja potiče iz SAD, Značaj one fraze „Dalas od zida do zida" leži baš u činjcnici što ta fraza projektuje viziju pakla koja kao noćna mora proganja mnoge globalne političke i kulturne elite. Medutim, istina o ovim dvcma prctpostavkama u najboljem slučaju jcstc nedostatak konceptualnc i cmpirijske tcmcljitosti, a u najgorem potpuno pogrešno shvatanjc mcsta tclcvizije u okviru društvenih uticaja i prostih ćmjcnica o tome šta se stanovništvu svcla dopada na tclcviziji.

47