RTV Teorija i praksa

kraju rubrike da naglasi đa je sada situacija već drugačija, jer sneg od prethodnog dana kopni i s obzirom na položaj Štrpca nema opasnosti od poplava, ali to zaista nije bilo ono pravo. UMESTO ZAKUUČKA Prvo, tonska kamera se nije osvetila „nadarenom” novinaru samo zato što ju je upotrebio, nego što je zapostavio pripremu za njeno korišćenje. Jer, novinar pravi plan snimanja - barem spisak kadrova sa najkarakterističnijim detaljima (snežna blokada i sneg dubok do krovova kuća, umesto seoskog puta neprohod itd.) kojima se pokriva reporterski tekst i posliže vizuelni kontinuitet slike na mestima rezova. Drugo, razgovor se vodi ispred panorame zavejanog sela (ako je vejavica - po vejavici), što sve dočarava atmosferu sela u snežnoj blokadi. I zašto razgovor voditi samo s predsednikom mesne zajednice a ne i s nekim, pre svega, ugroženim žiteljima. Da li jc to u novinaru preovladao birokratizovan duh: pronaći funkcionera, da li je i time bio zaokupljen osim savremenom televizijskom tehnikom? Slično se pita i gledalac koji želi da vidi i prave sagovornike i podjednako adekvalnu sliku! Treće, na terenu se uvek razgovara i bclcžc rclevantni podaci i onda kad se radi tonskom kamerom (elektronskom ili filmskom svejedno). Pre odlaska na teren potrebno je da, pre svega, novinar animira filmskog snimatelja za priljcžniju saradnju, da mu ukazuje veće uvažavanje, da to bude i obostrano, naravno. Da je i toga bilo možda bi se novinar setio i foto-aparata koji bi poneli (u susret lepotici od planine, kakva je Šar-planina, ne ide sc bez fotografskog aparala) pa bi tako napravili nekoliko fotografija kojima bi (kad su vcć zaboravljeni živi ncmi kadrovi) „prepričali” vesl o sncžnoj blokadi. Odnosno, slajdovima bi ilustrovali tu vesl (ili izveštaj), šlo sc, inače, čini sa tclevizijskim vcstima, kao Što su slično postupali foto-rcportcri u danima radanja

141