RTV Teorija i praksa

Kakvo rasulo! Kad oćeš, načelnik spava. Onda sam steko übeđenje da se načelnika i ne tiče za to ništa. I onda vidim da zbilja postoji neka izdaja, neka čuda i tako dalje. Posle, kad je se digo narod na ustanak, i ja sam se opredelio i pomago sam narodnooslobodilački ustanak, sve do oslobođenja našeg kraja. Kad je 1941. stvarana narodna vlast ovde u Dragačevu, mene su onda izabrali na zboru za predsednika Narodnooslobodilačkog odbora u Viči. Na toj dužnosti sa mojim odborom odmah sam počeo da radimo: prikupljali smo hranu, odeću i sve što se može za front. U tome smo učinili mnogo! Sve je to tako trajalo dok nisu Nemci navalili od Kaone i opet došli ovamo. Partizani su odstupili i otišli za Bosnu. Posle je nastupilo zlo vreme za nas odbornike koji smo sarađivali sa partizanima, pogotovu za mene koji sam se i opredelio za tu narodnooslobodilačku borbu, јег sam viđio pravdu na toj strani. Nazvali su me kao partizana, kao komunistu, i jedva sam nekako izvuko glavu te sam pomoću Ijudi ostao živ. Krajem 1944. godine, đecembra meseca, bilo je oslobođenje. I onda je trebalo, po oslobođenju, da odmah se postave narodne vlasti. I onda je sazvat zbor, došli su iz Guče rukovodioci i postavili su vlast. Izabrali su mene tada za presednika, upravo nastavio sam dužnost jer sam četres prve godine kao presednik izabrat, pa sam samo nastavio. I bio sam sve do pedeset četvrte godine presednik neprekidno, osam godina sam bio. Za prvo vreme kad smo došli - naravno, zemlja je bila razrušena, narod je bio gladan, bez puteva, mostovi su propali, sve je to bilo teškoća - mi smo se odmah dali da prvo opravimo puteve i da dobavimo narodu leba. Odmah smo se stavili i pozvali narod na izgradnju puteva. Naime, podelili smo put: ja sam uzo deonicu, radi primera, 27. marta i sa mojom decom sam istuko kamena na putu, veći domaćini su imali i po šest metara da istuku kamena na putu. I izgradili smo put.

160