RTV Teorija i praksa

kvaliteta, spremnost za prihvatanje produkcija na stranom jeziku nisu još nipošto svuda takvi da bi se moglo govoriti o višejezičnom medijskom tržištu u Evropi. Univerzalne medijske ponude oskudevaju u pisanoj ili izgovorenoj reči i odnose se u prvom redu na slike, mimiku i muziku. Орега kao klasični univerzalno razumljivi medij stoji na jednom kraju spektra, videoklip na drugom. U sektoru štampanih medija delimično u velikim ilustrovanim časopisima može se, рге svega, naći koncepcija koja se gradi na (audio)vizuelnoj čulnosti univerzalno razumljivih medijskih produkata. Srž višejezičnosti u medijskom biću ne leži samo na receptivnom nivou jednog, po mogućstvu, velikog prostora širenja, već je konačno i određen industrijsko-politički problem. Doduše, u Evropi ima mnogo filmskih i televizijskih proizvodnih punktova kao u SAD, a ima više završenih filmova godišnje nego tamo. Ipak, svaki proizvod koji nije štampan na engleskom jeziku i svaki film koji nije snimljen na engleskom izložen je, što se tiče ekonomskog vrednovanja, sledećem: prvo, suviše su mala domaća tržišta kojih je sve više, da bi se stalno mogli uzimati u obzir rastući produkcioni troškovi; drugo, pristup najvećem medijskom tržištu sveta, severnoameričkom, je znatno otežan njegovom sopstvenom jačinom i jezičkom i kulturnom barijerom; treće, sva ostala medijska tržišta sveta su tako usmerena i naviknuta da prihvate produkte na engleskom jeziku i da ih u jednoj ili drugoj formi adaptiraju, što ne važi i za grčke, danske ili nemačke proizvode. Iz tih razloga moraće u budućnosti jednom ispravljcni i, pre svega, više ekonomski mehanizmi prenošenja jezika u audiovizuelnoj oblasti da budu prelhodnica za rasprosliranje audiovizuelnih produkata izvan granica jezičkog područja. 15

15 Lange Andre/Renaud Jean-Luc, The Future of the European Audiovisual !ndustry, Manchester, European Institute for the Media, 1989.

21