RTV Teorija i praksa

dijaloških, u kojima su izloženi neki od probiema što ih Niče tretira u svom kapitalnom filozofskom i pesničkom delu. Naravno, u središtu Damnjanovičeve drame je ideja o natčoveku, koji treba da reši probleme i Ijudima omogući život bez boga. Nekoliko scena prikazuju različita poimanja situacije i, takođe, prikladno ilustruju neprestani proces večnih promena u životu i ostalih dominantnih problema što prate vazdašnju čovekovu egzistenciju, od kojih je jedan i odnos među polovima. Damnjanović potpuno uspeva da svojim dramaturškim sekvencama, formiranim u vidu sažetih dijaloga, slušaocu približi Ničeovu misao. Reditelj Ljiljana Pavlovič, kako nam se učinilo, nastojala je da bez glasnijih propratnih efekata omogući da tekst Damnjanovićeve drame dođe do punog izražaja. U tom nastojanju ona je i uspela: svi propratni efekti i muzika, koju je odabrala Zrinka Rudež, bili su prikladna zvučna osnova na kojoj su se pronosili ničeovski dijalozi o natčoveku kao sublimaciji Ijudske sudbine, ali i kao činocu koji može razrcšiti mnoga životna pitanja. Glumci sarajevskih pozorišta: Miodrag Trifunov, Irina Mujačić, Nebojša Veljović, Melvi Albahari, Milenko Goranović, Suad Porobić i Nervin Tulić suzdržano i sa težnjom prema objektivizaciji, katkad i sa potrebnom distancom, tumačili su tekst dikcijski precizno i jasno. Snimak majstora tona Mirsada Tucića, kao i uvck, bio je u znaku inventivnog korišćenja stereofonskih mogućnosti. Izvođenjem drame Tako je govorio Zaratustra Fridriha Ničea Milana Damnjanovića sarajevski Studio upotpunio je svoj filozofski repcrtoar koji je, ncdavno, već osvežen realizacijom dela Moj Faust Pola Valcrija u prevodu Kolje Mićcvića. KA ESTETICI SNIMLJENOG ZVUKA Rcdovni slušaoci Radio Beograda, naročito oni što pretežno slušaju umclničku muziku, mogli su, ove godine, uočiti da urednici i vodilclji emisija svc višc pažnje poklanjaju fcnomcnu zvučnih zapisa ostvarenih

55