RTV Teorija i praksa

prostoru zauzimao ukupno oko 2%, televizija oko 50% pojasa, a oko 48% ostale službe koje se šire pri čemu rastu i njihove potrebe za frekvencijama. Ukupnost ovih traganja dovela je i do prvih koraka ka Radio Data Systemu (RDS). 0 SUŠTINI RDS Do sada je radio predstavljao izvor govornih i muzičkih informacija formulisan kao jednodimenzionalni auditivni masovni izraz, a ulaskom u novu etapu razvoja radio probija „barijeru zvuka” i postaje „radio koji se gleda”, a da nije televizija. Uvođenje RDS u radio-difuziju, s jedne strane, znači pribavljanje dodatnih informacija (funkcija) direktno slušaocu, a sa druge, slanje određenih informacija (signala) prijemniku koji time postaje „inteligentni radio”. Osnovna ideja RDS je u činjenici da se preko radio-talasa, pored „čujnog programa”, prenose i dodatne nečujne informacije u frekventnom području koje inače ne pokriva čujni radijski program. Tako se kao prenosni medij za dodatne informacije koristi postojeća mreža radio-predajnika uz instaliranje dodatne opreme za RDS: koderi, đekoderi (prijemnici) 1 drugo. RDS je samo nagovestio deo svojih ogromnih i zanimljivih mogućnosti koje su proizvod novih saznanja u elektronici, tehnologiji i informacijama - od posebnog kanala za prenos saobraćajnih podataka, preko radio-teksta na displeju sa korisnim informacijama, do identifikacije stanice, mogućnosti da se na displeju gleda deo sadržaja koji se sluša, automatskog uključivanja prijemnika, transportnog kanala za prenos podataka, personalne komunikacije putem pejdžinga i niza drugih. RDS jc još uvek u razvoju te se otvaraju nove mogućnosti upotrebe funkcija i sistema i njihove klasifikacije i etapnog razvoja. Na osnovu dosadašnjih istraživanja i primene ovog, ili njemu sličnih, sistema teško je bez potpunije prakse i istraživanja izvršiti klasifikaciju RDS - kao novog radija - naročito ne po poznatim podclama

83