RTV Teorija i praksa

dečje radio-igre Zemljino uho (Japan). U toj snažnoj konkurenciji, dve emisije su se ipak znatno izdvojile i zasluženo dobile priznanja žirija. Australijska drama Leto vanzemaljaca, dobitnik ~Prix Italia”, govori o letu 1962. godine viđenom očima dvanaestogodišnjeg Luisa, dečaka iz siromašnog i otuđenog predgrađa. Na vrhuncu kubanske krize sa raketama, svet odraslih, posmatran iz komične perspektive deteta, izgleda luckast, nestvaran i iščašen iz svoga zgloba. Objašnjenje za sve nevolje biće potraženo u mogućnoj krivici vanzemaljskih bića, što otvara prostor za duhovite zaplete i inventivna zvučna rešenja. Specijalna nagrada pripala je Ingmaru Bergmanu, slavnom filmskom autoru, koji se i pre dve gddine ogledao na ~Prix Italia”, ali tada bez osobitog uspeha. Njegova nova radio-drama Stvar duše psihološki je iznijansiran monolog jedne sredovečne, usamljene žene, u kojem su povlačenja granica između prošlosti i sadašnjosti i između poetskog i stvarnog, prepuštena odluci i imaginaciji samih slušalaca. Suptilna režija ovog neobično teškog radiofonskog komada, koji zahteva i zaslužuje krajnje koncentrisanu publiku, takođe je Bergmanovo delo. Ostvarenja ni približnog formata nisu se mogla pronaći među dokumentarnim radiofonskim ostvarenjima, ili bar ne tamo gde ih je žiri tražio. Žiri se opredelio da ~Prix Italia” dodeli španskoj Deci straha, emisiji koja govori o prvom školskom danu jedne devojčice obolele od side. Tema je potresna, ali realizovana dosta površno, kroz seriju stereotipnih razgovora sa nesrećnom Montserat i roditeljima druge dece, koji su se pobunili protiv njenog dolaska u redovnu školu. Još slabiji utisak ostavila je danska reportaža Porodično sunce (Specijalna nagrada), koja izlaže i analizira, takođe stanđardnim stilom i jezikom, odnose u jednoj porodici posle samoubistva sina. Na konferenciji za štampu postavljeno je pitanje da li je bilo i inovativnih dokumentarnih dcla, jer su očiglednu prevagu odnele novinarski koncipirane

175