RTV Teorija i praksa

GLAS PODOZRENJA: I tišine. IVAN PETROVIĆ: Različitog ukusa. PETAR MRAK: Prvi put si se javio kao nejasna senka. Kao senka sna gotovo, toliko si bio lelujav i neodređen. Kao glas, u meni, kraj mene, iznad mene, ispod mene, to nikako ne znam; ali glas svakako nekog drugog, odmah sam razumeo. Znam šta je „istorija” jednog čoveka i šta je „priča”... ONA: Jedan čovek sretne jednu ženu; zavoli je; ode; a ona može samo da krši prste ili da je nestane... PETAR MRAK: i sve ono što nije „istorija” i što nije „priča”; ali šta je život, ne znam, niti sam znao, niti ću znati. (koraci odzvanjaju u pustoj ulici) Hvataš korak s jednom ličnošću, kako je to lako reći. Kako da uhvatiš korak s jednom ličnošću? Јсг trcba ući u drugu ličnost. Tek tako, pružen kao senka, u sve njegove kutove, s istim njegovim nesigurnim hodom i njegovim povijenim ramenima, tek onda pokušaj da raščiniš konac po konac, taj živi ćilim, atom po atom, tu magmu, da raščlaniš tu nisku bisera i stida. (koraci odzvanjaju) To držanje glave, ta malo povijena leđa, taj hod, hitar i obazriv u isti mah, pogled nepoverljiv kao u nekoga koga progone. Pokušaj da to

183