RTV Teorija i praksa

najefikasniji način dovede do novog zaista bitno boljeg TV servisa - do televizije visoke definicije. Na ovom drugom putu ka televiziji narednog veka suočeni smo sa ozbiljnim pitanjem „intermedijalnih” standarda. Drugim rečima, da И se treba posvećivati razvoju sistema konvencionalne rezolucije i povećanog odnosa stranica slike od 16:9? Uvođenje ovakvih sistema (bilo da se radi o „kolor plus” ili 16:9 MAC standardu), može doneti određene prednosti: - može podstaći razvoj i izradu ekrana formata 16:9 koji bi kasnije bili potrebni za HDTV, a ako bi se takav sistem pokazao uspešnim to bi pozitivno delovalo i na cenu ekrana; - omogućilo bi ostvarenje postupnog prelaza sa MAC 4:3 na MAC 16:9, te na HD MAC sistem (razume se, pod uslovom da gledalac prihvati da stalno kupuje nove i nove prijemnike tokom tog prelaznog perioda). Međutim, uvođenje intermedijalnih sistema nosi i neke nedostatke: - u relativno kratkom vremenu treba dva ili tri puta menjati gotovo celokupnu opremu za proizvodnju programa; - još uveknema rešenja za nekompatibilnost formata slike (4:3 prema 16:9); - krajnji potrošač - gledalac opterećuje se potrebom uzastopne kupovine novih prijemnika; - imajući u vidu današnje rasprave i razvoj tehnologije neko će biti u iskušenju da pomisli da bi ovakav međukorak otežao umesto da olakša prelaz na HDTV (zamislimo samo sve moguće tvrđnje; 16:9 sa 625 linija pruža dovoljan kvalitet, jeftiniji je i traži uži frekventni pojas; analiza bez proreda je možda i bolje rešenje od HDTV, „а uostalom ko bi mogao poželeti da sluša glumce kako govore?”). U starom Dubrovniku, iznad luka palate Sponza postoji latinski natpis: Mequepondero cum merces, ponderat ipse Deus, ili: „Dok ja merim robu, mene

160