RTV Teorija i praksa

M-l De podjeli, STARI: Stara! STARA: Ćut’ de malo. STARI: Čuje Г se ko? STARA Jok! STARI: Reko Г ja. Činlo t’ se. Zatvori ta vrata da se ta magluštna u kuću ne uvuče. Vidiš li kakva je, siva ko pepo. STARA; Boga mi dragog, neko je zapomago. Je. Ove magle je sve više i više. Na smrt mi liči. Neku nesreću u sebi nosi. STARI: Ne sluti, bog te ne übće tako mantu. Kakvu nesreću more donjeti, a? STARA: Bože, pomozi nam. Izbavi nas od ove nesretne magle. Digni je i obasjaj nas Sunčašcem žarkim. STARI: De, de! Ničeg nema i đavla nikakvog ne prizivaj. Ušuti. GLAS: (NARODEEEE, IZLAZI NARODEEEE! POKLAŠE VUCI OVCE, PUŠTAJTE KEROVE) MLADA: Ma, jope sc neko čuje! Šta 1’ to more bit? MAJKA: Sine, ncko je u grdnoj nevolji, dobro smo mi čulc. MLADI: Imatc pravo! Ko da ncko vičc: „Vuci poklaše ovcc...”!

213